Zbog plitkoće i zatvorenosti sjeverni je Jadran osobito osjetljiv na vanjske utjecaje, a pogotovo na promjene površinskih protoka vlage, energije i tvari. Prepoznat je kao sredozemna “vruća točka” klimatskih promjena jer se očekuje da će u budućnosti biti pod bitno većim okolišnim pritiscima od većine drugih morskih sustava. Područje ima i širu veću važnost jer u njemu zimi nastaje gusta pridnena voda koja izlazi iz Jadrana i prenosi prenoseći hranjive soli i kisik u Sredozemno more. Zimski uvjeti sjevernog Jadrana su, kako je nedavno ustanovljeno, ključni za porast odnosno smanjenje populacije jedne od najkomercijalnijih jadranskih vrsta, inćuna. Ekosustavu sjevernog Jadrana, između ostalog, često prijeti dolazak alohtonih vrsta, te neželjene i vrlo štetne pojave različitog intenziteta i trajanja (npr. pojava masovnih sluzavih nakupina ili izrazita potrošnja/potpuni nedostatak kisika u pridnenom sloju). Oceanografska baza Centra za istraživanje mora iz Rovinja, koja sadrži dugogodišnji niz podataka (od 1920. g.) temelj je tzv. ekološkog empirijskog modela (EEM) koji objašnjava promjene u sustavu sjevernog Jadrana povezujući ih s promjenama dinamike vodenih masa i geostrofičkih struja, te površinskim i riječnim protocima. Upoznavanje odziva sjevernog Jadrana na različite pritiske, a osobito one koji su povezani s klimatskim promjenama i antropogenim učincima (npr. acidifikacija i eutrofikacija), cilj je ovog projekta. Prikupljanje novih podataka te korištenje numeričkog modela omogućit će proširenje i preispitivanje postojećih znanja o promjenama sjevernojadranskog ekosustava, a osobito priobalne zone. Takvo će istraživanje omogućiti i ispitivanje odziva ekosustava na predviđene promjene, a zbog širokog raspona ekoloških karakteristika sjevernog Jadrana, rezultati istraživanja bit će primjenjivi i na druge morske sustave.