Pikoeukarioti (stanice veličine do 3 µm) znatno doprinose biomasi i produktivnosti morskog planktona, te su time veoma važna komponenta mikrobne hranidbene mreže svih mora i oceana. Primjenom molekularnih metoda u polju mikrobne ekologije došlo se do saznanja o njihovoj širokoj raznolikosti. U Jadranskom moru o pikoeukariotima se zna jako malo, tako da je razvoj novih metoda za procjenu i praćenje njihove ekologije i raznolikosti ključno za razumijevanje njihovog potencijala i doprinosa u dinamici hranidbenog lanca kao i biokemijskih ciklusa u morskom sustavu. Nedostatak podataka posljedica je tehničkih problema u prepoznavanju i klasificiranju pikoplanktonskih organizama svjetlosnim mikroskopom, što pojašnjava potrebu za novim učinkovitijim alatima za njihovo proučavanje. Među molekularnim metodama korištenim do danas u proučavanju ove najmanje jedinice planktona DGGE se pokazao kao najbolji kompromis između broja uzoraka i dobivenih informacija. Primjena DGGE metode će dati bolji uvid u ekologiju pikofitoplanktona kao i poboljšati našu interpretaciju okoliša i ekoloških procesa. Potencijalni doprinos ove posjete nisu samo usvajanje i stjecanje novih saznanja i vještina od izuzetnih znanstvenika već i uspostava buduće suradnje. Uspostava suradnje je zasigurno jedan od najvažnijih načina za povećanje međunarodne konkurentnosti nacionalnih znanstvenih centara kao što je Centar za istraživanje mora.