Unutar teorije relativnosti crne rupe se pojavljuju kao rezultat gravitacijskog urušavanja masivnih astrofizičkih objekata. Među ostalim zanimljivim svojstvima crnih rupa je njihovo svojstvo da egzistiraju u stanju stalnog pobuđenja. Doista, realistične crne rupe nikada ne mogu u potpunosti biti opisane svojim intrinsičnim parametrima, s obzirom da se kontinuirano nalaze u perturbiranom stanju. Pobuđenje crne rupe nasljeđuje faza u njenoj evoluciji poznata kao ''trnuća zvonjava'' tijekom koje dominiraju kvazinormalni modovi (KNM). Ti modovi moguće pružaju ključni potpis gravitacijskih valova. Za vrijeme faze ''trnuće zvonjave'' crna rupa se postupno vraća u nepobuđeno stanje, pri čemu odašilje gravitacijske valove i Hawkingovo zračenje.Prisustvo deformirane strukture prostorvremena može signal izobličiti. U svrhu opisa takvih učinaka, u ovom projektu namjeravamo koristiti metode nekomutativne (NK) geometrije kako bismo konstruirali prikladne fizikalne modele koji su u stanju uhvatiti se u koštac s novonastalim okolnostima.Cilj ovog projekta je istražiti skalarne, Diracove, vektorske i gravitacijske KNM koje proizlaze iz perturbacija realističnih 4-dimenzionalnih crnih rupa u prisustvu kvantiziranog prostorvremena. Drugim riječima, planiramo istražiti otiske prostornovremenske nekomutativnosti, u obliku u kojem se pojavljuju unutar spektara gravitacijskog i Hawkingovog zračenja od kojih oba imaju porijeklo u perturbacijama realističnih 4-dimenzionalnih crnih rupa. Isti okvir NK geometrije namjeravamo primijeniti u istraživanju svojstava nelinearnih fizikalnih modela koji prirodno slijede iz okvira nekomutativne geometrije te učinak rezultirajuće deformacije simetrija i disperzivnih relacija na propagaciju visokoenergetskih gama zraka.