Sirtuin3 kao posrednik mitohondrijske funkcije u estrogen-ovisnoj otpornosti na oksidativni stres i prehranu s visokim udjelom masti
Glavni istraživač
Sirtuini čine obitelj proteina koji imaju važnu i dobro istraženu ulogu za regulaciju procesa starenja u kvascima i D. melanogaster. U višim organizmima njihova je uloga u starenju znatno slabije istražena. Sirtuin 3 (SIRT3) je jedini član porodice proteina SIRT čija se aktivnost može povezati sa dužinom života u ljudi. SIRT3 je glavni regulator mitohondrijske funkcije, te ima važnu ulogu u održavanju oskidacijsko-redukcijske ravnoteže u mitohondrijima. Poremećaj oksidacijsko-redukcijske ravnoteže u stanici zbog povećanog stvaranja reaktivnih kisikovih vrsta (ROS), uzrokuje oksidacijski stres koji za posljedicu ima oksidacijska oštećenja proteina, lipida i nukleinskih kiselina, te doprinosi smanjenu mitohondrijske funkcije. Progresivno nakupljanje oksidacijskih oštećenja u stanici i slabljenje funkcije mitohondrija prethodi nastanku bolesti povezanih sa starenjem. Ženski spol općenito, pokazuje manji stupanj pojavnosti bolesti i patologija povezanih sa starenjem, što se pripisuje zaštitnoj ulozi ženskih spolnih hormona, u prvom redu estrogena (E2). Uloga E2 u zaštiti stanica od štetnog djelovanja reaktivnih vrsta utvrđena je na velikom broju modela. Poznato je da E2 svoju zaštitnu ulogu ostvaruje prvenstveno pojačavajući učinkovitost pretvorbe energije u mitohondrijima i aktivacijom zaštitnih mehanizama u stanici, međutim nije poznato sudjeluje li u tim procesima protein SIRT3. Naš cilj utvrditi ulogu proteina SIRT3 u zaštiti stanica od oksidacijskog stresa posredovanoj estrogenom na modelima in vitro i in vivo.U svrhu određivanja povezanosti između SIRT3, te zaštitnog učinka estrogena na funkciju mitohondrija i otpornost na oksidacijski stres, planiramo koristiti farmakološki, nutritivni i genetički pristup. Uspješan završetak planiranog projekta znatno bi doprinjeo razumijevanju mehanizama djelovanja mitohondrijskog proteina SIRT3, te njegove uloge kao potencijalne farmakološke ciljne molekule. Nadalje, razumjevanije razlika između zaštitnog i štetnog djelovanja estrogena nužan je preduvjet za razvoj lijekova koji bi pomogli u liječenju i sprečavanju bolesti povezanih sa starenjem, kod kojih bi štetan utjecaj estrogena bio sveden na minimum.