Ovogodišnja Nobelova nagrada za medicinu i/ili fiziologiju dodijeljena je trima znanstvenicima Williamu G. Kaelinu, Jr. profesoru Medicinskog fakulteta na Harvardu, te istraživaču na Medicinskom institutu Howard Hughes, Sir Peteru J. Ratcliffeu, profesoru na Sveučilištu Oxford, voditelju kliničkih istraživanja na Institutu Francis Crick u Londonu i direktoru Instituta Target Discovery u Oxfordu, te Greggu L. Semenzi, redovitom profesor na Sveučilištu Johns Hopkins i voditelju programa staničnog inženjerstva stanica krvožilnog sustava na Institutu Johns Hopkins Baltimor USA.

Otkrića ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade dodatno su razjasnila mehanizme staničnog disanja (posebno u uvjetima hipoksije). Stanično disanje je jedan od najvažnijih procesa u stanicama aerobnih organizama. Otkrića dobitnika Noblove nagrade dovela su do boljeg razumijevanja kako razina kisika utječe na stanični metabolizam i fiziološku funkciju stanica što je uvelike pridonijelo razvoju novih terapijskih pristupa u liječenju čitavog niza bolesti poput anemije, tumora, krvožilnih i mnogih drugih bolesti.

Gregg L. Semenza i Peter J. Ratcliffe zajedno su otkrili HIF 1 alfa (Hipoksijom inducirani faktor-alfa) protein koji je zadužen za odgovor stanice na hipoksične uvjete. Kada je razina kisika visoka, stanice sadrže vrlo malo HIF-1α no, kada je razina kisika niska, količina HIF-1α se povećava te HIF 1 regulacijom transkripcijskih faktora može utjecati na čitav niz procesa u stanici/tijelu, između ostalog i na sintezu eritropoetina koji je važan za proizvodnju crvenih krvnih stanica u uvjetima smanjenje koncentracije kisika (hipoksija).

Otprilike u isto vrijeme kada su Semenza i Ratcliffe istraživali regulaciju gena za eritropoetin, William G Kaelin, istraživao je nasljedni sindrom, von Hippel-Lindauova bolest (VHL disease). Ova genetska bolest dovodi do dramatično povećanog rizika od razvoja nekih vrsta karcinoma, a sama mutacija je povezana sa regulacijom HIF 1 i prilagodbom tumorskih stanica na hipoksične uvjete što je izuzetno važno saznanje za nove terapijske pristupe u liječenju tumora.

Tihomir Balog, voditelj je Laboratorija za mitohondrijsku bioenergetiku i dijabetes, Zavoda za molekularnu medicinu IRB-a, te naslovni redovni profesor Odjela za Biotehnologiju, Sveučilišta u Rijeci. Objavio je 53 znanstvena rada iz području imunologije, neuroimunologije reaktivnih radikala i antioksidansa. Trenutno se bavi istraživanjima vezanim u regulaciju otpornosti stanice/organizma na uvjete oksidativnog stresa uzrokovanog hiperoksičnim uvjetima ili pojačanim radom mitohondirja.