Dina Brovet-Keglević rođena je 23. svibnja 1922. godine u Zagrebu, gdje je 1944. godine diplomirala na Kemijskom odjelu Tehničkog fakulteta, a 1951. godine doktorirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Odmah nakon diplome, počinje raditi kao asistent na Kemijskom zavodu Medicinskog fakulteta, a od 1946. do 1956. godine na organsko-kemijskom laboratoriju Farmaceutskog fakulteta, koji je danas u sastavu PMF-a.

Kao stipendistica Instituta Ruđer Bošković, 1953. godine odlazi u Veliku Britaniju, gdje pohađa tzv. Radioizotopnu školu, koju je po prvi put organizirao Atomski centar u Harwell-u. Nakon toga u Nacionalnom institutu za medicinska istraživanja u Londonu savladava tehnike mjerenja radioaktivnosti i radi na sintezi radioaktivno obilježenih organskih spojeva i praćenju njihovog metabolizma.

Po povratku u Zagreb, 1954. godine, postaje vanjski suradnik Instituta Ruđer Bošković sa zadaćom da pomogne izgraditi i opremiti laboratorij za sintezu i primjenu 14C obilježenih spojeva. Nakon završetka izgradnje, 1956. godine, postaje voditelj Radioizotopnog laboratorija i na ovom položaju ostaje sljedećih dvadeset i pet godina. Pod vodstvom dr. Keglević, ovaj Laboratorij je po širini problematike i broju suradnika, vrlo brzo postao jedan od značajnih laboratorija Instituta Ruđer Bošković.

Svojom kreativnošću i predanošću istraživanjima, dr. Keglević je međunarodno afirmirala ovaj Laboratorij kao mjesto na kojem se sintetiziraju brojni 14C−obilježeni spojevi, prate metabolički procesi, izoliraju i karakteriziraju metaboliti te otkrivaju novi metabolički putevi.

Otkriće određenih metabolita rezultiralo je proširenjem područja istraživanja na kemiju šećera, bjelančevina i glikokonjugata. Značajan je bio i doprinos u sintetskim i biokemijskim radovima na inzulinu i identifikaciji i određivanju strukture peptidoglikanskih dijelova staničnog zida bakterija. Dio ovih istraživanja provodio se za potrebe i u suradnji s farmaceutskom industrijom, što je rezultiralo s nekoliko patenata. Laboratorij 1990. godine mijenja ime u Laboratorij za kemiju ugljikohidrata, peptida i glikopeptida, a neka od spomenutih istraživanja nastavljaju se i danas.

Velik dio svojih aktivnosti, dr. Keglević posvetila je i prijenosu znanja mladim kolegama, kako održavanjem nastave na poslijediplomskim studijima tako i vođenjem više desetaka magistarskih radova i disertacija.

Tijekom dugog niza godina bila je članica redakcijskog odbora časopisa CROATICA CHEMICA ACTA, izdavačkog savjeta časopisa KEMIJA U INDUSTRIJI i uredništva međunarodnog časopisa JOURNAL OF CARBOHYDRATE CHEMISTRY.

Dobitnica je Republičke nagrade za znanstveni rad Ruđer Bošković (1980.) i Državne nagrade za životno djelo, za cjelokupni znanstveno-istraživački rad u području prirodnih znanosti, posebice u području kemije aminokiselina i peptida te kemije šećera i glikopeptida (1998.)

Odlikovana je Ordenom rada sa zlatnim vijencem (1961.), Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zrakama (1981.) i Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za izniman doprinos razvitku hrvatske znanosti (1997.)

Od 1986. godine dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti.

Prilikom dodjele Državne nagrade za životno djelo, dr. Keglević je izjavila da su znanstvenici katkada tašti i svadljivi ljudi, ali da je za njih važno da nelogično vole svoj posao. Ona nikada nije bila ni tašta, ni svadljiva, ali kemija joj nije bila samo struka nego i dio života. Tako i nakon preranog umirovljenja i dalje nastavlja svakodnevan rad u svojem laboratoriju sve do 2001. godine.

Dr. Keglević znanstvenica je sa stavom, koja smatra da znanost treba visoko rangirati, skrbiti o položaju znanosti i znanstvenika, pružiti znanstvenicima šansu, ali i biti strog u procjeni rezultata rada znanstvenika. Institut Ruđer Bošković joj zahvaljuje na svemu što je učinila za razvoj znanosti i Instituta u cjelini.