Akademik Drago Grdenić rođen je u Križevcima 31. kolovoza 1919. Diplomirao je kemiju 1942. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon diplome odlazi u partizane, gdje je bio član Prosvjetnog odjela ZAVNOH-a od 1942. do 1945. godine. Po završetku Drugog svjetskog rata bio je profesor Više pedagoške škole u Splitu od 1945. do 1946. godine.

Od 1946. do 1948. boravio je u Moskvi na poslijediplomskom studiju u Institutu organske kemije Akademije znanosti SSSR-a gdje je specijalizirao rendgensku kristalografiju istraživanjem kristalne strukture alkilživinih halogenida.

Od 1946. bio je asistent, od 1952. docent, od 1956. godine izvanredni, te od 1960. do umirovljenja 1985. godine redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF), za kolegije Opća kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija, Anorganska stereokemija, Rendgenska strukturna analiza, Organometalni spojevi i Povijest kemije. Umirovljen je 1985 god.

Doktorirao je 1951. godine s disertacijom Rendgenografska istraživanja nekih organoživinih spojeva na Sveučilištu u Zagrebu, a od 1955. do 1956. pohađao je postdoktorski studij na Sveučilištu u Oxfordu kod profesorice Dorothy C. Hodgkin (dobitnice Nobelove nagrade za kemiju 1964.) s kojom je objavio dva rada o strukturi bakterijskog pigmenta feroverdina.

Jedan od osnivača IRB-a

U Zagrebu je 1952. osnovao Zavod za opću i anorgansku kemiju PMF-a, najprije na Strossmayerovom trgu, a od 1962. u Ulici kralja Zvonimira gdje je adaptirao i opremio prostorije za kemijsku nastavu i istraživanje te osnovao knjižnicu koja ima oko 5200 knjiga.

Bio je član Odbora za izgradnju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, u kojem je od 1952. do 1961. vodio Odjel strukturne i anorganske kemije. Od 1960. do 1974. bio je direktor Sveučilišnog instituta za anorgansku i analitičku kemiju, od 1960. do 1962. dekan PMF-a, a od 1976. do 1979. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Profesor emeritus postao je 1997. godine.

Član HAZU-a bio je 59 godina

Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, bio je 59 godina. Dužnost glavnog tajnika Akademije obnašao je od 1973. do 1975., a zatim je do 1977. bio član Predsjedništva. Bio je osnivač Jugoslavenskog kristalografskog centra pri Akademiji 1966. i njegov prvi predsjednik do 1991. te glavni urednik njegova Godišnjaka.

Akademik Grdenić je bio i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1975. i Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1976., kao i član Royal Society of Chemistry od 1955. i American Chemical Society od 1959. godine. Od 1970. do 1972. bio je predsjednik Hrvatskog kemijskog društva kojeg je bio član od 1945., a od 1980. počasni član. Bio je i odgovorni urednik časopisa Priroda te član savjeta međunarodnog časopisa Inorganica Chimica Acta od 1974. do 1988.

Autor jednog od najcitiranijih članaka

Grdenić je prvi u Hrvatskoj 1950. primijenio metodu rendgenske difrakcije za određivanje kristalne i molekulske strukture, te s brojnim suradnicima osnovao Zagrebačku školu strukturne kemije. Ustanovio je kvadratnu antiprizmu za koordinaciju teorija, otkrio alkilživine oksonijeve i sulfonijeve spojeve, postavio pravila o koordinaciji živinog atoma u kristalima živinih spojeva, definirao Hofmannovu bazu i ustanovio permerkurirani metan, acetaldehid i octenu kiselinu i odredio kristalnu strukturu niza živinih kompleksnih i organskih spojeva.

Bio je autor 88 znanstvenih publikacija, među kojima je i udžbenika 'Molekule i kristali - uvod u strukturnu kemiju' iz 1973. koji je doživio pet izdanja te 'Povijest kemije' iz 2001. Njegov članak 'The Structural Chemistry of Mercury' jedan je od najcitiranijih članaka nekog hrvatskog kemičara u svijetu. 

Za svoj rad Grdenić je 2010. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti, kao i Republičkom nagradom za znanost 'Ruđer Bošković' 1961. godine, Nagradom grada Zagreba 1975., Republičkom nagradom za životno djelo 1985. Nagradom AVNOJ-a 1988. i Medaljom 'Božo Težak' Hrvatskog kemijskog društva 1990. godine.