Nela Pivac gost urednik posebne sekcije časopisa Progress in Neuro-Psychopharmacology & Biological Psychiatry
Znanstvena savjetnica IRB-a u trajnom zvanju, prof. dr. sc. Nela Pivac, voditeljica Laboratorija za molekularnu neuropsihijatriju Instituta Ruđer Bošković te izvanredni profesor na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku, bila je pozvana da kao gost urednik odabere i realizira posebnu sekciju: „MAO and aggression“, u sklopu redovitog broja vrlo uglednog časopisa Progress in Neuro-Psychopharmacology & Biological Psychiatry. Časopis ima čimbenik odjeka (IF) za 2015. godinu 4.361 i rangiran je unutar 18% u psihijatriji, 23% u neuroznanosti, 15 % u farmakologiji i 18% u kliničkoj neurologiji, dakle u prvih 25% (Q1) časopisa svih navedenih područja.
Šest znanstvenih radova, od kojih 5 preglednih i jedan originalni znanstveni rad, činili su cjelinu posebne sekcije časopisa koja je opisala promjene aktivnosti enzima monoaminooksidaze (MAO) u agresiji, a inozemni (iz Velike Britanije, SAD, Češke, Švedske i Estonije) i domaći autori bili su vrhunski eksperti iz tog područja. Svi su radovi ponudili detaljne analize i pregled najnovijih dostignuća o ulozi MAO enzima u promijenjenim ponašanjima s naglaskom na agresiju.
Radovi su opisali bazična istraživanja (na animalnim modelima), klinička istraživanja (u psihijatrijskih ispitanika) i metode medicinske kemije koje su doprinijele rasvjetljavanju uloge MAO, te su na jednom mjestu sakupljeni podatci koji su povezali psihijatriju, neurofarmakologiju, neuroznanost, neurologiju, psihologiju i medicinsku kemiju.
Ti su radovi istražili povezanost između promjena aktivnosti MAO i agresivnog ponašanja na različitim modelima, moguće mehanizme koji stoje u podlozi vulnerabilnosti na negativne okolišne čimbenike u patogenezi agresije i strategije fokusirane na MAO kao terapijski cilj.
Dr. sc. Pivac je s dr. sc. Ramsay napisala uvodnik („Pivac N, Ramsay RR (2016) Editorial: MAO and aggression. Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry 69: 79-80“) u kojem su ukratko opisale sadržaj uključenih radova. Pregledni članak “Ramsay RR (2016) Molecular aspects of monoamine oxidase B. Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry 69: 81-89“ prikazao je molekularne aspekte MAOs naglaskom na lijekove koji moduliraju MAO-A i MAO-B aktivnost, njihovu sintezu i moguću primjenu. U preglednom radu „Fisar Z (2016) Drugs related to monoamine oxidase activity. Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry 69: 112-124“, opisani su MAO inhibitori i uloga monoaminergičke transmisije u neuropsihijatrijskim bolestima.
U radu „Godar SC, Fite PJ, McFarlin KM, Bortolato M (2016) The role of monoamine oxidase A in aggression: current translational developments and future challenges. Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry, 69: 90-100“, pregledno su prikazani različiti animalni modeli agresije i uloga MAO-A u nastanku agresije. U preglednom radu „Harro J, Oreland L (2016) The role of MAO in personality and drug use. Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry, 69: 101-111“, opisana je povijest istraživanja uloge MAO u psihijatriji, povezanost aktivnosti MAO-A i MAO-B enzima i crta ličnosti, s fokusom na alkoholnu ovisnost, te način na koji MAO utječe na oblikovanje fizioloških i patoloških formi ponašanja. U preglednom radu suradnika iz RH („Gotovac K, Nikolac Perkovic M, Pivac N, Borovecki F (2016) Biomarkers of aggression in dementia.
Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry 69: 125-130)”, prikazani su monoaminergički biomarkeri agresije u dementnih bolesnika, posebice biomarkeri agitacije i neuropsihijatrijskih simptoma, koji dovode do gubitka samostalnosti, kognitivnog propadanja i lošeg ishoda u bolesnika s demencijom. U jedinom originalnom znanstvenom radu („Nikolac Perkovic M, Svob Strac D, Nedic Erjavec G, Uzun S, Podobnik J, Kozumplik O, Vlatkovic S, Pivac N (2016) Monoamine oxidase and agitation in psychiatric patients. Progr Neuro-Psychopharmacol Biol Psychiatry 69: 131-146”), predočeni su rezultati istraživanja povezanosti MAO i agitacije.
Naime, aktivnost MAO-B bila je povišena u trombocitima agitiranih psihijatrijskih bolesnika, dok polimorfizmi MAO-B i MAO-A gena nisu bili značajno povezani s agitacijom u psihijatrijskih bolesnika. Ti su rezultati potvrdili, ali i opovrgli neke uobičajene hipoteze o povezanosti MAO enzima s agitacijom u psihijatrijskih bolesnika.
