Nobelova nagrada za kemiju 2011. dodijeljena je Izraelcu Danielu Shechtmanu za njegovo otkriće kvazikristala, tj. za otkrivanje različitih načina na koji se atomi mogu povezivati u čvrstim tijelima. Njegovo otkriće je bilo tako kontroverzno da je bio zamoljen da napusti istraživačku skupinu s kojom je radio.

Shechtmanovo otkriće “zabranjene” osi simetrije 5. reda u kristalnoj strukturi Al-Mn slitine bez translacijske periodičnosti, prije 25 godina bilo je popraćeno osporavanjima i protivljenjima, ali do danas, ne samo da je prihvaćeno, nego je i korjenito promijenilo osnovne predodžbe o kristalima, te doprinijelo širim saznanjima u kemiji i fizici kondenzirane materije, a i u drugim znanostima i matematici.

Profesor Milat izložit će svoje iskustvo iz elektronsko-mikroskopijskih istraživanja strukture kvazikristala i kvaziperiodičnih kompozitnih kristala. Pokazat će, na primjeru Al.63Cu.24Co.13 kvazikristala, kako izgleda difrakcijska zona s osi simetrije 5. reda, i kako je ikosaedarska kvazikristalna struktura periodična tek na podlozi šesterodimenzionalne (6-D) rešetke. Također, skicirat će koncept višedimenzionalne kristalografije (u 4-D, 5-D), i pokazati kako se uvođenjem dodatnih “unutrašnjih” dimenzija analiziraju kompleksne strukture bez translacijske periodičnosti u realnom 3-D prostoru. Također, ispričat će i kako kvaziperiodičnost dramatično utječe na kemijska, fizička, i druga svojstva kristala i materijala.

Profesor Ognjen Milat je fizičar, znanstveni savjetnik u grupi za strukturna istraživanja, Instituta za fiziku u Zagrebu. Proučava strukturna i dinamička svojstava kondenzirane materije. Do sada je istraživao kristalne strukture raznih materijala tehnikama rendgenske difrakcije i elektronske mikroskopije, s posebnim interesom za vrstu i stupanj uređenja u amorfnim metalnim slitinama, tekućim kristalima, superionskim vodičima, visokotemperaturnim supravodičima i kupratnim keramikama. Sada istražuje nanostrukturne karakteristike tankih filmova i višeslojnih naslaga, te jednodimenzionalne modulacije i kvaziperiodičnosti u kompozitnim kristalima.

Tijekom karijere gostovao na Sveučilištu u Antwerpenu, i Sveučilištu u Parmi. Godine 1991. dobio je jednogodišnju ECC-stipendiju. Surađivao je s brojnim istraživačima i grupama kod nas i u svijetu. Objavio je preko 100 radova od čega preko 60 članaka u znanstvenim CC časopisima s ukupnim SCI-indeksom preko 600.