Ovo istraživanje je pokazalo da iako nisu toksične za stanice čovjeka, molibdenove nanočestice mogu potaknuti prijenos signala uključen u razvoj upale što treba uzeti u obzir prilikom njihove primjene. Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom časopisu Toxicology.

U okviru ovog projekta cilj je bio ispitati citotoksičnost nanočestica molibdenovog trioksida (MoO₃) te njihov potencijal poticanja upalnog odgovora u stanicama čovjeka.

Naime, na Institutu Jožef Stefan u Ljubljani su pod vodstvom dr. sc. Maje Remškar sintetizirane nanočestice MoO₃ jedinstvenog oblika nanožica i stupnja anizotropije što omogućuje njihovo uspješno otapanje u vodi i brzo protubakterijsko djelovanje što je pokazano na različitim bakterijskim kulturama.  

''Zbog povećanja otpornosti bakterija na antibiotike, infekcije uzrokovane bakterijama postaju sve veći medicinski problem, osobito prilikom bolničkog liječenja. Kao alternativa antibioticima, u biocidnim pripravcima se upotrebljavaju metalni ioni pout bakra ili srebra koji su brzo ušli u komercijalnu upotrebu. Međutim, naknadno je pokazano da ioni i nanočestice srebra i bakra osim protubakterijskog djelovanja imaju i toksično djelovanje na stanice čovjeka što je dovelo do istraživanja novih protubakterijskih materijala poput molibdenovih nanočestica'', ističe Ksenija Božinović, poslijedoktorandica u LSBPS-u te prvi autor na radu uz kolegu Davora Nestića.  

Konačan cilj istraživanja nanočestica MoO₃ je njihova ugradnja u filmove izrađene od različitih polimera kojima se mogu pokrivati površine u bolnicama, javnom prijevozu ili drugim mjestima osjetljivima za širenje bakterija. Takvi protubakterijski premazi osim što moraju uspješno inhibirati rast bakterija, ne smiju štetno djelovati na ljudsko zdravlje.

''Naše istraživanje pokazuje da izlaganje stanica kože čovjeka otopini nanočestica MoO₃ koja ima antibakterijsko djelovanje, unutar sat vremena ne pokazuje toksičnost za stanice kože čovjeka, ali pokreće prijenos signala koji je uključen u preživljenje i upalu stanica, kao što je umjereno oslobađanje protuupalnog citokina interleukina 6. Iako je interleukin 6 nužan za normalno zarastanje rana i kao takav se sintetizira u stanicama kože čovjeka, navedene učinke je potrebno uzeti u obzir prilikom procjene korištenja MoO₃ nanočestica za medicinsku primjenu'', naglašava Davor Nestić, doktorand u LSBPS i jedan od prvih autora ovog rada.

''U nastavku ove izrazito uspješne suradnje planiramo istražiti i biokompatibilnost samih polimera sa ugrađenim molibdenovim nanočesticama“, kaže dr. sc. Dragomira Majhen, voditeljica navedenog projekta i dopisna autorica na radu te dodaje ''Nadam se da je ovo tek početak istraživanja nanočestica u našoj grupi pogotovo zato što osim navedenih MoO₃ nanočestica želimo istražiti i nanočestica s wolframom (WoO_3-x) koje također pokazuju antimikrobno djelovanje.''

Ovo istraživanje financirano je kroz hrvatsko slovenski bilateralni projekt 'Određivanje biokompatibilnosti molibdenovih i volframovih nanočestica: mjerenje citotoksičnosti i upalnog odgovora u in vitro kulturi stanica čovjeka'.