Autori članka, Leonardo Platania sa Sveučilišta Pompeu Fabraiz Barcelone, Miquel Arnedo sa Sveučilišta Barcelona i Martina Pavlek s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, temeljito su analizirali postojeće vrste i doveli u pitanje određenje 250 godina poznate skupine. Jedna vrsta, malo veća od tri milimetra, ih je toliko dojmila svojom 'robusnošću' da su joj dali ime najpoznatijeg boksača u hrvatskoj povijesti – Mate Parlova.

''Jedan od rezultata mog dvogodišnjeg poslijedoktorskog projekta na Sveučilištu u Barceloni je otkriće mnogih novih vrsta za znanost, od kojih sam dvije opisala u nedavno objavljenom radu, Harpactea damini Pavlek & Arnedo, 2020 i Harpactea mateparlovi Pavlek & Arnedo, 2020.

Obje vrste su poznate samo iz nekoliko špilja na Biokovu i Mosoru, te su prve špiljske vrste iz roda Harpactea za Hrvatsku i cijele Dinaride.'' - objašnjava dr. sc. Martina Pavlek iz Laboratorija za strukturu i funkciju heterokromatina Zavoda za molekularnu biologiju IRB-a te dodaje kako je cilj HiddenLife projekta, financiranog od strane europske komisije kroz Marie Skłodowska-Curie akciju, razotkrivanje razloga iznimne bioraznolikosti podzemlja Dinarida, na primjeru špiljskih pauka.

Preduvjet za to, ističe dr. Pavlek, je poznavanje što sve tu zapravo živi, pa je opis novih vrsta samo jedan korak u tom smjeru.

''Što se tiče paučnjaka, grupe u koju spadaju pauci, procjenjuje se da je opisano, dakle poznato, manje od 20% vrsta! To, u kombinaciji s činjenicom da antropogeno uzrokovane promijene u svijetu uzrokuju masovni gubitak vrsta, govori nam kako je zadnji čas da bolje i temeljitije istražimo živi svijet oko sebe.

Nažalost, životinje koje žive u špiljama su posebno osjetljive na promjene u okolišu, jer su zbog prilagodbi na špiljske uvijete izgubile sposobnost preživljavanje izvan špilja, pa tako i sposobnost migracija u slučaju da uvjeti postanu nepogodni. Malo ljudi zna da su Dinaridi, a s njima i Hrvatska, vruća točka bioraznolikosti podzemne faune u svijetu i da se nove vrste i dalje gotovo svakodnevno otkrivaju, čega su ovi novoopisani pauci samo jedan manji dio.'' – zaključuje dr. Pavlek

Oklop mužjaka s Biokova dugačak je čak 3,28mm

Pauk Salvatoreova harpaktea (Harpactea salvatorei) pronađen je u pećini Grotta della vecchia diga u talijanskoj općini Barcis. Oklop mu je dugačak 2.95 mm, a ime je dobio po ocu jednog od autora. Vrsta je pronađena upravo kad je Salvatore, koji je nadahnuo svoga sina za prirodu, slavio svoj 60. rođendan.

Drugi, Daminijeva harpaktea (Harpactea damini) nađen je u jedva nešto dužoj od sto metara Jujnovića pećini na Biokovu. Iz te male pećine pošle je godine također opisan jedan novi kukac. Oklop mužjaka nove vrste dugačak je 2.05 mm, a oklop ženke 3 milimetra. Dobila je ime po prvom hrvatskom stručnjaku za pauke Narcisu Daminu (1845–1905). Damin je objavio prvi popis pauka Hrvatske i prikupio najveću zbirku pauka koja postoji u Hrvatskoj. Daminijeva harpaktea pronađena je u još osam pećina, od kojih se sedam nalazi na Biokovu i jedna na Mosoru.

Treća vrsta opisana je je iz 363 metara duboke posve vertikalne jame Biokovka, a poznata je još tri iz speleološke pojave, također sve s Biokova. Oklop mužjaka dugačak je čak 3,28 milimetra i 'lako je prepoznatljiv po robusnim pedipalpima s 'napuhanim' segmenima.

Pedipalpi su prvi par ekstremiteta kod pauka, smješteni bočno od usta. Kod ženki se taj par ekstremiteta ne razlikuje znatno od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka ima ulogu organa za parenje. Ta je robusnost podsjetila autore na hrvatskog boksača Matu Parlova (1948–2008), europskog i svjetskog prvaka te zlatnog olimpijca. Premda je karijeru proveo u Puli, podrijetlom iz imotskih Ričica podno Biokova na kojem su pronađeni pauci.

Prva vrsta toga roda opisana prije više od 250 godina, a današnji naziv rod je dobio prije 80 godina. Jedna je od najraznolikijih i najzastupljenijih skupina mediteranske faune pauka, kažu autori. Međutim, većina se radova u toj dugoj povijesti bavila opisima samo pojedinačnih novih vrsta, pa su se oko njezina poznavanja nagomilale brojne dileme i neke odrednice roda dovedene u pitanje.

Naši rezultati jasno zahtijevaju redefiniciju ne samo rodova Harpactee, već i većine trenutnih drugih rodova unutar potporodice Harpacteinae, kažu autori u tekstu i zaključuju da je za takav zahvat potreban znatno veći broj prikupljenih uzoraka.