Prof. Senjanović objavio je više od 100 znanstvenih radova citiranih preko 10 tisuća puta. Rođen je u Splitu, fiziku je diplomirao na Sveučilištu u Beogradu, a doktorirao je u Sjedinjenim Američkim Državama. Svojim radom na PMF-u u Zagrebu krajem 80-tih kao i kasnijim radom na Međunarodnom centru za teorijsku fiziku Abdus Salam (ICTP) u Trstu bitno je utjecao na povezanost hrvatskih fizičara visokih energija sa svijetom. U svojoj bogatoj karijeri radio je na najznačajnijim problemima moderne teorijske fizike te odgojio cijeli niz vrhunskih znanstvenika. Njegov najbolji članak Neutrino Mass and Spontaneous Parity Violation, objavljen u Physical Review Letters 44:912,1980, citiran je 2582 puta.

U kasnim 70-tim godinama, zajedno s Rabiem Mohapatrom, prof. Senjanović predložio je revolucionarni model, tzv. mehanizam “ljuljačke”, koji objašnjava zašto neutrini, teško vidljive i električno neutralne elementarne čestice koje se neprestano proizvode na Suncu i bombardiraju Zemlju, imaju izuzetno malu masu. Njihov prijedlog potvrđen je posebnim eksperimentom nakon 20-tak godina u dubokom rudniku cinka u Japanskim Alpama. Dao je i veliki doprinos našem razumijevanju prirode, koji objašnjava zašto je priroda slijepa na razliku lijevo-desno. Dosadašnji eksperimentalni rezultati upućuju na to da priroda više voli lijeve čestice, barem kad su u pitanju slabe interakcije, i to samo jer je simetrija parnosti realizirana u fazi spontanog narušenja. Ali prema njegovoj teoriji priroda je u svojoj suštini potpuno simetrična.

U svom znanstvenom radu prof. Senjanović razmišlja o idejama iznad trenutno prihvaćene teorije elementarnih čestica i njihovih interakcija. Jedna od tih ideja je da su tri sile, jaka i slaba nuklearna te elektromagnetska sila, samo manifestacija jedne ujedinjene sile. Zajedno s Williamom Marcianom napisao je, sada već slavan, članak u kojem je pokazano da je sjedinjenje sila prirodna posljedica postojanja, za sada neotkrivene, simetrije nazvane “supersimetrija”. Danas je potraga za supersimetričnim česticama, koje bi dokazalo postojanje te dodatne simetrije u prirodi, jedan od temeljnih fizikalnih ciljeva Velikog sudarača hadrona u CERN-u, a obje njegove ideje će se moći uskoro testirati u LHC-u.

Tijekom dugogodišnjeg rada prof. Senjanović je mentorirao veliki broj studenata. Posebno je važno naglasiti njegov doprinos u pronalasku mladih talenata iz zemalja trećeg svijeta, kojima je omogućio dolazak u Zapadne zemlje kroz ICTP i razvoj uspješnih znanstvenih karijera. Na takav način je bio mentor studentima u preko deset zemalja u razvoju, koji su i sami svjedoci njegovih dostignuća, kako na profesionalnoj tako i na ljudskoj razini.