Istraživanje je provedeno u sklopu bilateralne suradnje grupe Brozović s IRB-a te grupe prof. dr. Janeza Košmrlja s Fakulteta za kemiju i kemijsku tehnologiju Sveučilišta u Ljubljani te je financijski potpomognuto i projektom Hrvatske zaklade za znanost 'Određivanje ključnih molekula epitelno-mezenhimalne tranzicije kao mogućih ciljeva za terapiju raka jajnika' dodijeljenog dr. Brozović.

Biološki dio rada u potpunosti je napravljen na IRB-u pri čemu je značajni doprinos tom dijelu rada dao doktorand Juran Kralj.

Novi kompleksi iridija i osmija s mezoionskim karben ligandima selektivno djeluju na tumorske stanice, ali ne oštećuju normalne stanice, rezultati su to objavljeni u radu pod naslovom: 'Half-Sandwich Ir(III) and Os(II) Complexes of Pyridyl-Mesoionic Carbenes as Potential Anticancer Agents'.

''U radu smo pokazali da organoiridijevi kompleksi djeluju vrlo zanimljivo za daljnja ispitivanja kao potencijalna sredstva protiv raka zbog svog selektivnog vrlo toksičnog učinka na različite vrste tumorskih stanica.'' – objašnjava dr. sc. Anamaria Brozović, voditeljica istraživanja i jedan od dopisnih autora.

Rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, a liječi se uglavnom operativnim zahvatima, radioterapijom i kemoterapijom. Unatoč širokoj upotrebi poznatih antikancerogenih lijekova na bazi metala, poput cisplatine i njezinih derivata, dva glavna nedostatka kemoterapije ostaju problem u uspješnom liječenju različitih vrsta tumora.

Naime, kemoterapeutici su u velikoj mjeri neučinkoviti protiv tumora koji pokazuju otpornost na lijekove i praćeni su teškim nuspojavama, uključujući nefrotoksičnost, hepatotoksičnost, ototoksičnost i kardiotoksičnost. Upravo zato znanstvenici diljem svijeta istražuju nove spojeve koji bi bili izuzetno toksični za tumorske stanice, ali istovremeno netoksični za zdrave stanice.

Nedavna istraživanja u fokus znanstvenika postavila su organometalne spojeve kao potencijalne kandidate za borbu protiv raka, zahvaljujući njihovoj povećanoj strukturnoj raznolikosti, raznolikoj stereokemiji i modularnom načinu selekcije liganda u usporedbi s organskim molekulama.

''U članku smo opisali spojeve u kojima je metal koordiniran bidentatnim priridinskim ligandima funkcionaliziranim s N-heterocikličkim karbenima. Naime, iako posjeduju vezu ugljik-metal, ovi spojevi često su kinetički stabilni i relativno lipofilni. Njihovi metalni atomi mogu biti u niskom stupnju oksidacije, što ih čini pogodnim za primjenu u medicinskoj kemiji.

S obzirom na izvrsni efekt stabilizacije metala, ovaj tip liganada se sve više koristi u mnogim područjima znanosti, uključujući medicinsku kemiju.

Nadalje, u radu smo po prvi puta opisali biološku aktivnost te
potencijalno antitumorsko djelovanje novosintetiziranih organometalnih
spojeva, posebice onih s iridijem i osmijem.'' – objašnjava Juran Kralj, doktorand u Laboratoriju za staničnu biologiju i prijenos signala te jedan od dva prva autora na radu.