Ovo interdisciplinarno istraživanje u cijelosti je provedeno na IRB-u, a rezultati studije objavljeni su u uglednom znanstvenom časopisu Chemistry - A European Journal (IF= 5.731).

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE

U potrazi za idealnim elektrolitom 

Posljednjih dvadesetak godina intenzivno se razvija nova skupina tekućina. Riječ je o tzv. ionskim tekućinama koje su nisko-temperaturne taline soli i sadrže isključivo ione. Ove su tekućine zahvaljujući svojim jedinstvenim svojstvima kao što su nehlapljivost, nezapaljivost, kemijska, termička i elektrokemijska stabilnost te visoka ionska vodljivost gotovo idealni 'zeleni' elektroliti.

Međutim, njihov nedostatak, koji je uostalom svojstvo svakog tekućeg elektrolita, jest fluidnost. To znači da postoji potencijalni rizik istjecanja takvog elektrolita, što ozbiljno ugrožava siguran rad elektrokemijskog uređaja.

Upravo su zbog toga najnovija svjetska istraživanja usmjerena na geliranje ionskih tekućina različitim vrstama gelatora kao što su polimeri, supramolekulski gelatori  ili anorganske nanočestice. Cilj je tih istraživanja omogućiti pripravu novih materijala koji bi zadržali povoljna svojstva ionskih tekućina, ali u obliku koji je praktičniji za uporabu. Naime, dobar gelator efikasno gelira ionsku tekućinu, ali istovremeno minimalno utječe na dinamiku njezinih sastavnih iona.

Novi, efikasni gelatori za ionske tekućine

U ovom istraživanju pripravljeni su gelovi ionske tekućine, 1-butil-3-metil-imidazol tetrafluoroborata ([BMIm][BF4]), geliranjem supramolekulskim gelatorom (S,S)-bis(leucinol) oksalamidom. Pokazano je da je minimalna koncentracija gelatora potrebna da nastane gel svega 0,7 postotnog masenog udjela (wt%) što ukazuje na veliku efikasnost ovog spoja u geliranju ionske tekućine. Ionska vodljivost otopina i gelova s malom koncentracijom gelatora (do 1 wt%) veća je od ionske vodljivosti same ionske tekućine. "Normalno je da ionske krutine imaju manju vodljivost od ionskih tekućina, a mi smo uspjeli dobiti materijal u kvazi-krutom stanju, odnosno u našem slučaju, gel ionske tekućine, koji ima čak veću ionsku vodljivost od čiste ionske tekućine. Tim više što se sjajnim rezultatom smatra kad postignete da gel ima istu vodljivost kao ionska tekućina, a u našem istraživanju mi smo dobili čak veću vodljivost.“ – objašnjava dr. sc. Ana Šantić, prva autorica na radu. 

Ovaj zapravo iznenađujući rezultat objašnjen je primjenom računalne kemije. Kvantno-mehanički računi i molekulsko-dinamičke simulacije pokazali su da dodatak gelatora smanjuje privlačne elektrostatske interakcije između kationskih i anionskih komponenti ionske tekućine za čak oko 40% što direktno povećava njihovu pokretljivost, a time i ionsku vodljivost.

Potencijalna primjena u elektrokemijskim uređajima

mjerenjem difuzijskih koeficijenata tehnikom DOSY spektroskopije NMR. S druge strane, pri većim koncentracijama gelatora nastaje čvrsti gel čija je vodljivost manja u odnosu na čistu ionsku tekućinu zbog formiranja guste gelatorske mreže koja djeluje kao prepreka za transport iona. Međutim, čak i kod vrlo gustih gelova ovo smanjenje vodljivosti iznosi manje od jednog reda veličine što svrstava ove nove gelove u potencijalne elektrolite za elektrokemijske uređaje.Osim toga, specifičnost ovih supramolekulskih gelova je termoreverzibilni prijelaz između kvazi-krutog gel-stanja i otopine na temperaturama između 60 oC i 85 oC ovisno o koncentraciji gelatora, što predstavlja veliku prednost kod punjenja uređaja u potencijalnoj primjeni. Drugim riječima, ovo izrazito povoljno svojstvo omogućuje da se uređaj puni na višim temperaturama na kojima je elektrolit u tekućoj fazi, a potom hladi na sobnu temperaturu na kojoj je elektrolit gel.Povećana ionska pokretljivost u gelovima s minimalnom koncentracijom gelatora, u odnosu na čistu ionsku tekućinu, dodatno je eksperimentalno potvrđena