Uloga lipida fitoplanktona u ublažavanju efekta globalnog zagrijavanja oceana u budućnosti
Fitoplankton, izvor: canva
Istraživanje međudjelovanja zajednice fitoplanktona, proizvodnje i razgradnje lipida te nepovoljnih uvjeta okoliša, koje su provele istraživačice Instituta Ruđer Bošković (IRB) iz Laboratorija za biogeokemiju mora i atmosfere, u suradnji s kolegicama iz Centra za istraživanje mora u Rovinju, razjašnjavaju ulogu fitoplanktona u skladištenju ugljika te učinkovitim uklanjanju ugljika iz atmosfere, što može imati značajan utjecaj na smanjenju globalnog zagrijavanja.
Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom časopisu Global Change Biology (IF 11.6),koji je prvi u kategoriji Biodiversity Conservation (1/64) i četvrti u kategoriji Ecology (4/169).
Budućnost života na Zemlji neraskidivo je povezana s koncentracijom ugljika u atmosferi (CO2). Ta koncentracija kontinuirano raste. Tako je od 1960. godine narasla s 314 ppm ( dio na milijun) na današnjih 424 ppm. Posljedice tog porasta vidimo na svakodnevnoj bazi.
Ocean igra najvažniju ulogu u uklanjanju ugljika iz atmosfere. Fitoplankton je, kroz proces fotosinteze i pretvorbe ugljika u organsku tvar koja može potonuti u oceanske dubine, glavni pokretač biološke ugljikove pumpe oceana. Pomoću ove pumpe ugljik se uklanja iz atmosfere najmanje 1000 godina ili postaje trajno zakopan u oceanskim sedimentima.
U tom procesu su biogeni lipidi, uglavnom fitoplanktonskog porijekla, važni vektori uklanjanja ugljika u oceanske dubine.
''Kao posljedice globalnih promjena, predviđaju se promjene u sastavu fitoplanktonske zajednice u smislu dominacije manjih stanica, nanofitoplanktona, poglavito kokolitoforida u odnosu na veće stanice, uglavnom diatomeja'' objašnjava dr. sc. Jelena Godrijan, prva autorica na radu, te dodaje kako su ovim radom ustanovili da upravo nanofitoplankton sintetizira relativno više lipida od mikrofitoplanktona i da su proizvedeni lipidi otporniji na razgradnju.
''Postojanost lipida, odnosno otpornosti ka razgradnji raspravili smo s obzirom na veličinu stanične fikosfere, područja oko stanica fitoplanktona bogatog organskom tvari i bakterijama. Pretpostavili smo da su lipidi nanofitoplanktona manje podložni razgradnji zbog male fikosfere sa siromašnijom bakterijskom zajednicom i posljedično nižom stopom razgradnje u usporedbi s lipidima mikro dijatomeja. Također, razmatrili smo kemijski sastav lipida različitih veličinskih skupina fitoplanktona koji ima utjecaj na postojanost lipida. Zaključili smo da lipidi nanofitoplanktona sadrže znatno više zasićenih masnih kiselina koje su otpornije na biotsku i abiotsku razgradnju u odnosu na nezasićene masne kiseline prisutne kod mikrofitoplanktona, poglavito diatomeja'' objašnjava dr. Blaženka Gašparović, dopisna autorica na radu i voditeljica Laboratorija za biogeokemiju mora i atmosfere na IRB-u.
''Lipidi nanofitoplanktona imaju veliki potencijal uklanjanja ugljika u oceanske dubine, a time ulogu u usporavanju posljedica globalnog zatopljenja'', zaključila je dr. Gašparović.
Ovo istraživanje je važno jer znanstvenicima pomaže razumjeti važnu ulogu sitnih organizama poput fitoplanktona u održavanju ravnoteže našeg planeta. Razumijevanje kako ovi organizmi funkcioniraju može nam pomoći u razvoju strategija za zaštitu i očuvanje morskih ekosustava.
Istraživanje je financirala Hrvatska zaklada za znanost (UIP-2020-02-7868, IP-2018-01-3105 i IP-11-2013-8607).
Kontaktirajte nas
Više informacija
