Veleposlanik je istaknuo kako su Sjedinjene Države unatoč snažnim mjerama štednje ove godine povećale izdvajanja za istraživanja jer smatraju da su ulaganja u inovacije i razvoj temelj gospodarskog oporavka te da se znanost, obrazovanje, istraživanje i inovacije nalaze u samom središtu američkog programa gospodarskog oporavka, što potvrđuju i konkretne brojke.

Prije nekoliko tjedana predsjednik SAD-a Barack Obama predstavio je proračun za 2013. godinu, koji iako u globalu izgleda štedljivo predviđa 140 milijardi dolara za istraživanja i razvoj, što je porast za 1,4 posto u odnosu na prošlu godinu. Time je napravljen daljnji napredak prema cilju koji je Obama najavio prije nekoliko godina: da izdvajanja za istraživanje i razvoj u SAD-u u svim sektorima - privatnim, akademskim i javnim - dosegnu oko tri posto BDP-a, koliko su iznosila tijekom hladnog rata, kada je poticaj dolazio od kompeticije i utrke u svemiru. U 2010. godini udio ulaganja u znanost u SAD-u iznosio je 2,7 posto BDP-a. Udio privatnog sektora u tome bio je viši od 50 posto. Najuspješnije američke kompanije poput Microsofta razumiju važnost ulaganja u znanost, a SAD ta ulaganja nastoji poticati kroz porezne olakšice. Da investiranje u znanost i tehnologiju s vremenom donosi konkretne ekonomske dobrobiti mjere su koje definiraju iskustvo Sjedinjenih Država od njenih početaka. U tom smislu SAD nije jedinstven u svijetu, ali prema postotku izdvajanja iz BDP-a za znanost i istraživanja spadaju među predvodnike u svijetu uz zemlje koje izdvajaju i više od njih poput Japana, Koreje i Izraela.

Veleposlanik Foley je naglasio da je uloga države osigurati ravnotežu ispunjavanjem “rupa” odn. ulaganjem u one stvari u koje privatni sektor možda ne ulaže dovoljno, kao što su primjerice temeljna istraživanja i obrazovanje. To se također odnosi na pokretanje inovacija koje će biti odgovor na izazove 21. stoljeća, kao što su klimatske promjene, odnosno potraga za novim izvorima energije. U toj strategiji ključnu ulogu ima Nacionalna zaklada za znanost (NSF) koja nastoji stvoriti sinergiju privatnog i javnog sektora, što je sama bit američke znanstvene politike. Tako NSF financira aproksimativno 20 posto svih temeljnih istraživanja s državnom potporom na koledžima i sveučilištima. U područjima, kao što su matematika, računalne znanosti, ekonomija i društvene znanosti, NSF je u SAD-u glavni izvor državne potpore. NSF također osigurava to da rezultati istraživanja s državnom potporom budu javno dostupni. On omogućava proces natjecanja privatnog sektora za prava na te rezultate i istovremeno štiti intelektualna prava znanstvenika. U tom procesu, naglasio je veleposlanik Foley, nije važno samo objavljivati rezultate istraživanja, već i premostiti jaz između znanosti i industrije. SAD nastoji održati tu vezu između inovacije i komercijalizacije. SAD je u tu svrhu pokrenuo novi program, American Inovations Corporation, koji kroz javno-privatno partnerstvo nastoji ubrzati kretanje rezultata iz laboratorija na tržište.

Dobar primjer toga je Google koji ne bi postojao bez kombiniranja javnih i privatnih resursa. S druge strane, greške u tom procesu znaju biti skupe, a primjer je kompanija Xerox koja je 1973. razvila jedno od prvih osobnih računala, Altair. Ono je koristilo sustav poput miša koji je danas sastavni dio svih računala. Bilo je to ključno otkriće, međutim Xerox je to propustio prepoznati te je 1977. godine odustao od projekta. No tu priča nije stala. Naime, mnogi vodeći Xeroxovi znanstvenici napustili su kompaniju, a jedan od njih postao je ključni voditelj programa Microsoft Windows i iskoristio ideje koje je razvio Xerox. Godine 1979. mladi Steve Jobs iz Appleova tima inženjera posjetio je Xerox dva puta. «Očito je detaljno zapisao pojedinosti koje je uočio jer je do svibnja 1983. Apple izašao s računalom Lisa, a potom i s prijelomnim osobnim računalom Macintosh, koje je koristilo grafička sučelja razvijena u Xeroxu. Dakle, Xerox je mogao biti avangarda u razvoju računala, no propustio je priliku. SAD je sretan zbog toga što su inovacije Xeroxa komercijalizirane u Americi. Danas, u globalnoj ekonomiji, ne bismo nužno morali imati takvu sreću. Ti znanstvenici danas bi lako mogli završiti u Indiji, Brazilu ili Kini», objasnio je veleposlanik.

Tijekom predavanja naglasio je da se američka znanstvena strategija kroz povijest nije temeljila samo na razvoju domaćih talenata, već i u privlačenju najboljima širom svijeta da dođu u SAD. Imigracija je bila ključni pokretač američkih inovacija i gospodarskog uspjeha. U prošlosti oni poput Alberta Einsteina često su bježali od progona. Iako su i danas otvoreni za imigraciju, veći je naglasak na kooperaciji. U tom smislu veza između znanstvene i akademske zajednice SAD-a i Hrvatske sve više jača, a istaknuo je kako bi volio vidjeti da se ta veza nastavi produbljivati. «Impresioniran sam susretima s mnogim hrvatskim znanstvenicima koji su otišli raditi u SAD. Kvaliteta hrvatskih znanstvenika je na svjetskoj razini», rekao je veleposlanik.

«Hrvatska će uskoro ući u Europsku uniju, međutim trenutno ulaže u znanost manje od europskog prosjeka. Hrvatska je prema Eurostatu u 2010. izdvojila 0,73 posto BDP-a za istraživanja i razvoj. Očita je također velika razlika između Hrvatske i SAD-a u sudjelovanju privatnog sektora u tom financiranju. U Hrvatskoj bi trebalo jačati vezu između privrede i znanosti», zaključio je veleposlanik Foley.

Predavanje veleposlanika Foleya deveto je po redu predavanje u seriji Embassy Series Sponsored by the RBI, čiji je cilj razmjena ideja te poboljšanja suradnje između Hrvatske i zemalja kojima su znanost i obrazovanje osnova za razvoj visokih tehnologija kao pokretača gospodarskog napretka modernih društava.