Hrvatski znanstvenici, čiji su znanstveni rad i postignuća usko vezani uz Institut Ruđer Bošković (IRB), ovu su hipotezu objavili i dokazali prije više od deset godina kada su otkrili i dokazali da likvor nema jedno mjesto stvaranja i nestajanja, nego može nastati i nestati bilo gdje u središnjem živčanom sustavu.

''Prema općeprihvaćenoj hipotezi koja je postavljena 1919. godine, likvor nastaje aktivnim procesom u moždanim komorama, a zatim teče prema površini mozga, gdje se apsorbira u venski prostor. To je hipoteza rijeke: dakle, likvor ima izvor, tok i ušće. Međutim, mi smo eksperimentalno pokazali da ta hipoteza nije točna,'' objasnio je dr. sc. Darko Orešković, umirovljeni znanstveni savjetnik IRB-a.

Njihov rad nedavno je dobio veliko priznanje. Naime, autori članka 'Review of Cerebrospinal Fluid Physiology and Dynamics: A Call for Medical Education Reform', nedavno objavljenog u časopisu Neurosurgery, jednom od najznačajnijih neurokirurških časopisa u svijetu, pozvali su da se u edukaciju neurokirurga uvrsti 'Hipoteza Bulat-Klarica-Orešković'.

Članak je objavljen u jednom od najznačajnijih neurokirurških časopisa koji je ujedno i glasilo vodeće američke organizacija posvećene unapređenju neurokirurgije kroz obrazovanje i inovacije (Congress of Neurological Surgeons), što preporuci za uvrštenje u edukaciju daje dodatnu težinu.

Glavni autor članka prof. Beverly Walters, profesorica je neurokirurgije na nekoliko američkih sveučilišta, i dugogodišnji predsjednik Odbora za izradu praktičnih smjernica Američkog udruženja neuroloških kirurga (Practice Guidelines Committee of the American Association of Neurological Surgeons), te autor preko sedamdeset protokola u neurokirurgiji, što govori o njezinom velikom autoritetu u području edukacije i izradi smjernica u neurokirurgiji.

''Od svih oblika vrednovanja znanstvenog doprinosa pojedinog znanstvenika, jedan od najvećih uspjeha za znanstvenika zasigurno je da njegov znanstveni rad bude zaokružen postavljanjem nove znanstvene hipoteze, da ta hipoteza bude potvrđena u znanstvenim krugovima, te da povrh toga dobije ime po autorima koji su je kreirali te, u konačnici, da od strane vodeće američke neurokirurške asocijacije bude predloženo da se kao hipoteza koristi u edukaciji neurokirurga. Ukratko, da njegovi znanstveni rezultati postanu sadržajem udžbenika,'' istaknuo je dr. sc. Orešković te dodatno pojasnio kako je u jednom od najpoznatijih svjetskih udžbenika iz područja neuroradiologije (Imaging of the Brain, expert Radiology Series, Elsevier) ova hipoteza o fiziologiji cerebrospinalne tekućine već prikazana kao hipoteza u nastajanju, te joj je posvećeno čitavo jedno poglavlje.

''Kako je fiziologija cerebrospinalnog likvora, osim za područje neurokirurgije, i radiologije, veoma važna i za neurologiju, anesteziologiju, neurobiologiju i fiziologiju, kako ljudi, tako i ostalih sisavaca, za pretpostaviti je da bi se u dogledno vrijeme edukacija bazirana na našoj hipotezi proširila i na ta područja,'' zaključio je dr. sc. Darko Orešković.

Dr. sc. Darko Orešković i dr. sc. Marijan Klarica svoja istraživanja počeli su još krajem 1970-ih godina, pod vodstvom svoga mentora, pokojnog dr. Marina Bulata, koji je svoj znanstveni put započeo na IRB-u, a zatim kao profesor nastavio na Medicinskom fakultetu.

Nakon desetljeća istraživanja likvora te uspješne suradnje IRB-a i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, sada je hrvatskim znanstvenicima stiglo i veliko priznanje.