Vrhunski Časopis Accounts of Chemical Research objavio revijski rad znanstvenika IRB-a
Znanstvenici IRB-a iz Zavoda za fizičku kemiju, dr. sc. Borislav Kovačević, te Zavoda za organsku kemiju i biokemiju, dr. sc. Davor Margetić i dr. sc. Katarina Vazdar (odnedavno J. Heyrovsky Institute of Physical Chemistry, Prag) objavili su revijski rad o organskim superbazama u prestižnom časopisu Američkog kemijskog društva (American Chemical Society) iz područja kemije (IF=22.384).
Revijski rad je fokusiran na znanstvena istraživanja u njihovim laboratorijima, a nastao je u suradnji sa svjetski poznatim ekspertima u području organskih superbaza profesorom Jörgom Sundermeyerom, Philipps-Universität Marburg, Njemačka, profesorom Ivom Leitom, University of Tartu, Estonija i profesorom Ullrichom Jahnom, Institute of Organic Chemistry and Biochemistry of the Czech Academy of Sciences, Prag, Češka Republika.
U uvodnom dijelu revijskog članka "Design of novel uncharged organic superbases: Merging basicity and functionality" predstavljena je definicija superbaza, nakon koje je prikazan konceptualni dizajn novih organskih molekula sa svojstvom visoke bazičnosti.
Zatim slijedi sekcija u kojoj je detaljno opisan način mjerenja bazičnosti u plinskoj fazi i u otopini. Određivanje bazičnosti organskih spojeva u plinskoj fazi i u otopini računalnim metodama prikazano je u idućoj sekciji. Kod organskih superbaza uobičajeno je da atom dušika predstavlja bazični centar odnosno centar protoniranja.
Međutim, zahvaljujući radovima ove grupe autora pokazalo se da pored “dušikovih” superbaza, organski spojevi koji se nalaze na samom vrhu ljestvice bazičnosti su oni koji imaju atom fosfora i/ili ugljika kao centar protoniranja.
Ovim revijskim člankom obuhvaćene su sve najvažnije vrste organskih superbazičnih spojeva: protonske spužve, fosfazeni, amidini i gvanidini, fosfani, fosforni ilidi, te karbodifosforani. Ključni sintetski koraci u pripravi ovih vrsta superbaza opisani su u idućoj sekciji publikacije. Pregledni članak završava kratkim opisom primjene organosuperbaza i njihove važnosti kao katalizatora u raznim organskim transformacijama. Posebice valja istaknuti kako je ovdje po prvi put u stručnoj kemijskoj literaturi predložena definicija superbazičnosti organskih spojeva u otopini.
Ilustracija prikazuje penjanje po ljestvici bazičnosti, kod koje je dosezanje molekula sve bazičnijih svojstava eksperimentalno i računalno sve teže postići (zadnje prečke na ljestvama su prikazane isprekidano). Sunce predstavlja ‘sveti gral’ u istraživanjima superbazičnosti, molekulski dizajn i sintezu neionskih superbaza koje ne sadržavaju metale, koje su kemijski stabilni neutralni organski spojevi sa nižom molekulskom masom, sa intrinzički velikom termodinamičkom bazičnosti, adaptabilnom kinetičkom bazičnosti, te slabom i podesivom nukleofilnošću.
Kemijske strukture su reprezentativne superbaze koje su objavljenje u odabranim ključnim referencama koautora (key references). Definiranje po prvi puta superbazičnosti organskih spojeva u otopini istaknuto je molekulama otapala koja se najčešće koriste u eksperimentalnim određivanjima, dok pozadina ilustracije sugerira otapalo.
Fotografija u pozadini prikazuje more otoka Lošinja, mjesta gdje u rujnu 2021. godine Hrvatsko kemijsko društvo organizira 27. Hrvatski skup kemičara i kemijskih inženjera (27HSKIKI).