Na Institutu Ruđer Bošković zapošljava se 1963, a 1989. postaje znanstvena savjetnica u Zavodu za istraživanje mora i okoliša.

Predstojnica je Zavoda od 1991. do 2002., a od 2000. do 2002. pomoćnica je ravnatelja za znanost. Obnašala je i dužnost direktorice programa trajne znanstvenoistraživačke djelatnosti "Istraživanje okolišnog rizika u jadranskom i kopnenom dijelu Hrvatske" od 1997. do 2002. godine.

Područje njena znanstvenoistraživačkog interesa obuhvaća kemiju vodenih sustava, razvoj novih metoda u istraživanju mora i okoliša, temeljna i primijenjena elektrokemijska istraživanja, karakterizaciju organskih tvari u prirodnim vodama i procese adsorpcije na modelnim i prirodnim granicama faza.

Objavila je više od 125 znanstvenih radova u CC časopisima, poglavlja u knjigama, te mnogobrojne tehničke izvještaje, stručne radove i studije. Od 1992. do 2003. članica je Europske organizacije za istraživanje okoliša (ESF-EERO), a od 1995. do 2003. članica savjeta iste organizacije.

Predavala je na poslijediplomskom studiju Prirodnih znanosti iz područja Kemije i Oceanologije na Sveučilištu u Zagrebu i na interdisciplinarnom doktorskom studiju "Zaštita prirode i okoliša" na Sveučilištu u Osijeku.

Od 2000. do 2010. vodila je dva projekta u području istraživanja mora i unapređenja edukacije u tom području koja je financirao Norveški centar za međunarodnu suradnju.