Balastne vode su u svijetu prepoznate kao jedan od četiri globalna problema zagađenja i opasnosti za svjetska mora i oceane. Upravo je to i razlog što je Međunarodna pomorska organizacija 2004. godine donijela Međunarodnu konvenciju o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima (International Convention on the Management of Ships' Ballast Water and Sediments). Balastna voda je morska voda koju brodovi velikih nosivosti koriste za osiguranje stabilnosti i sigurnosti kretanja broda. Na mjestima utovara i istovara robe, što su upravo luke, ispuštaju, odnosno uzimaju balastnu vodu.

Svake godine u Jadran bude ispušteno oko 10 milijuna tona balastne vode s tendencijom povećanja s obzirom na razvojne planove luka. Procjenjuje se da se na svjetskoj razini, tijekom jedne godine, balastnim vodama preveze oko 4500 različitih organizama. Osobito zabrinjava mogućnost prijenosa štetnih vodenih organizama i patogena (engl. Harmful Aquatic Organisms and Pathogens – HAOP) čiji je negativan utjecaj već zabilježen u Jadranu. Do sada je u Jadranskom moru zabilježeno 70 alohtonih vrsta, a za većinu se zna da su ovdje dospjele balastnim vodama. Od tih vrsta, 12 se nalazi na listi „100 najgorih“. Jadransko more je poluzatvoreno more, ograničene izmjene vode s drugim morima, što ga čini izuzetno osjetljivim na bilo koji oblik zagađenja, unos alohtonih vrsta, a time i na sve opasnosti koje prijete od balastnih voda.

IPA Adriatic program prepoznao je značaj ove problematike, te odobrio financiranje projekta BALMAS (engl. Ballast Water Managment System for Adriatic Sea Protection) koji je osmišljen kao projekt koji će povezivati znanstvena istraživanja Jadrana, stručnjake i odgovorne nacionalne institucije da bi se uklonio neželjeni rizik po okoliš i ljude prijenosom HAOP kroz kontrolu i upravljanje brodskim balastnim vodama. Uočena je potreba za prekograničnom suradnjom u rješavanju ovoga problema zbog specifičnosti, podijeljenosti, ranjivosti, ekonomske važnosti i poluzatvorenog oblika Jadranskog mora zbog čega HAOP i međunarodna plovidba ne mogu biti stavljeni u kontekst političkih granica, te stoga projekt okuplja 17 partnerskih institucija iz šest zemalja: Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Hrvatske. Projekt se sastoji od nekoliko podciljeva:

1. izrade nultog stanja mora u 12 jadranskih luka obuhvaćenih projektom

• —  Italija: Bari, Ankona, Venecija i Trst
• —  Slovenija: Kopar
• —  Hrvatska: Pula, Rijeka, Šibenik, Split i Ploče
• —  Crna Gora: Bar
• —  Albanija: Drač

2. izrade plana monitoringa u lukama

3. uspostavljanja sustava ranog upozoravanja u lukama (eng. Early Warning System – EWS)

4. razvoja sustava za potporu nadležnim institucijama za brže i učinkovitije donošenje odluka o upravljanju balastnim vodama (eng. Decision Support System – DSS).