Knjiga je izdana 2020. godine u tri sveska i zajednička je inicijativa CERN-a i izdavača Springer, a pruža revidirane i ažurirane priloge na temelju prethodno objavljenih materijala u poznatoj Landolt-Boernsteinovoj seriji o fizici čestica, akceleratorima i detektorima koja je izvršila inventuru polja prije otprilike jednog desetljeća. Za ovu novu inicijativu najvažnije je objavljivanje pod punim otvorenim pristupom.

''Iznimno sam počašćena što su eminentni autori poput prof. dr. Hansa Bichsela i prof. dr. Heinricha Schindlera citirali tri moja rada u području detekcije ionizirajućeg zračenja s primjenom u fizici čestica. Naime, tim sam se područjem istraživanja intenzivno bavila tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, prije nego što sam prešla isključivo na izotopne metode'', komentirala je dr. sc. Krajcar Bronić.

Prvi svezak knjige donosi pregled radova o standardnom modelu fizike čestica, kako s teorijske tako i s eksperimentalne perspektive. Također obuhvaća srodne teme, poput fizike teških iona, fizike neutrina i potrage za novom fizikom izvan standardnog modela. Drugi svezak bavi se detektorima, velikim eksperimentalnim objektima i rukovanjem podacima, kako za eksperimente koji se temelje na akceleratoru, tako i bez akceleratora. Također, obuhvaća primjene u medicini i znanostima o životu. Treći svezak bavi se fizikom akceleratora, dizajnom, tehnologijom i operacijama akceleratora, kao i optikom snopa, dinamikom i dijagnostikom.

Radovi dr. Krajcar Bronić navode se u poglavlju 2, 'The interaction of radiation with matter', autora prof. dr. Hansa Bichsela i prof. dr. Heinricha Schindlera, u kojem se govori se o međudjelovanju zračenja i tvari, uglavnom plinovima, te o nekim osnovnim veličinama koje opisuju takvo međudjelovanje.

U radu pod naslovom 'Statistical fluctuations on the ionization yield of low-energy photons absorbed in polyatomic gases', objavljenom 1987., čiji su autori dr. Dušan Srdoč, dr. Bogomil Obelić, te dr. Ines Krajcar Bronić, prikazana je primarna raspodjela ionskih parova nakon interakcije niskoenergijskog (<6 keV) ionizirajućeg zračenja i različitih plinova (metan, etan, propan, butan, pentan, heksan, methanol, etanol, etilen, ugljikov dioksid te tkivu-ekvivalentne smjese plinova).

Pri tome je korištena metoda iterativne dekonvolucije eksperimentalnih spektara za niskoenergijsko zračenje primjenom spektara pojedinačnih elektrona. Dobivene su vrijednosti srednje energije potrebne za stvaranje ionskog para (W) u istraživanim plinovima, te vrijednosti  statističkih fluktuacija (Fanov faktor). Pokazalo se da je raspodjela broja stvorenih ionskih parova Gaussovog simetričnog oblika na energijama 6 keV, a na nižima je asimetrična, kao i da vrijednosti W i F rastu na nižim energijama. Opažene su oscilacije u vrijednostima W za alkane, što je kasnije detaljnije objašnjeno u radu Krajcar Bronić, I., Srdoč, D., Obelić, B. pod naslovom: 'The mean energy required to form an ion pair for low-energy photons and electrons in polyatomic gases', Radiation Research 115, 213-222 (1988).

D. Srdoč i I. Krajcar Bronić (kao konzultant) sudjelovali su u programu Co-ordinated Research Programme (CRP) on Atomic and Molecular Data for Radiotherapy and Radiation Research, koji je provodila IAEA-a te koji je 1995. završio objavom  IAEA-TECDOC-799, Atomic and molecular data for radiotherapy and radiation research, Final report of a co-ordinated research programme.

U poglavlju 8 'Yields of ionization and excitation in irradiated matter', autori D. Srdoč, M. Inokuti i I. Krajcar Bronić prikazali su kritičku analizu dotadašnjeg znanja o fizikalnim veličinama koje opisuju međudjelovanje ionizirajućeg zračenja i tvari, s posebnim naglaskom na srednju energiju potrebnu za stvaranje ionskog para W. Poznavanje vrijednosti W od posebnog je značenja u dozimetriji zračenja jer predstavlja vezu između energije deponirane u tvari i eksperimentalno  izmjerenog električnog naboja. U poglavlju su detaljno prodiskutirane energijske ovisnosti W za različite ionizirajuće čestice (elektroni, protoni, alfa-čestice, teži ioni) te dane preporučene vrijednosti za čestice visokih energija (granice „visoke energije“ su definirane različito ovisno o vrsti ionizirajuće čestice – oko 10 keV za elektrone, oko 100 keV za protone, oko 5 MeV za alfa-čestice).

Pregled i kritička analiza podataka o srednjoj energiji za stvaranje ionskog para W i Fanovog faktora F u plemenitim plinovima dana je u radu Krajcar Bronić, Hoshasen: Ioniziing Radiation, 24, 101-125 (1998), koji je proizašao iz pozvanog predavanja kojeg je I. Krajcar Bronić održala na skupu Japanese Physical Society meeting, Kobe, Japan, 5.-8-10.1997. 

Pokazano je da između Fanovog faktora i omjera W/I (I je energija ionizacije, tzv. ionizacijski potencijal) u plemenitim plinovima postoji dobra korelacija, kao što je ranije bilo pokazano i za višeatomske plinove (I. Krajcar Bronić, On a relation between the W value and the Fano factor. Journal of Physics B - Atomic, Molecular and Optical Physics, 25, 215-218 (1992)).  Vrijednosti omjer W/I i Fanovog faktora objašnjene su omjerom udarnih presjeka za ukupne neelastične sudare i za ionizacijske sudare.