Stjepan Kečkeš rodio se 9.06.1932. godine u Prelogu pokraj Varaždina. Završio je gimnaziju u Varaždinu 1951. godine. Studirao je prvo na Medicinskom fakultetu a zatim na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je na Biološkom odsjeku PMF-a 15.05.1957. godine s odličnim uspjehom. Budući da je bio stipendist Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu, 1957. se  zaposlio na IRB-u pod vodstvom prof. Zlatka Supeka i kasnije prof. dr. Nikše Allegrettija, a 1959. postaje i asistent na Odjelu biologije. 1962. godine radi na opremanju i uspostavi Laboratorija za biologiju mora u tadašnjem Biološkom Institutu u Rovinju. Doktorirao je 1962. godine iz područja biologije morskih organizama na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Postaje viši asistent te zatim znanstveni suradnik Odjela biologije na IRB-u. 1963. godine  osniva Laboratorij za marinu radiobiologiju, Odjela biologije IRB-a, koji je smješten u prostoru Biološkog Instituta u Rovinju. Sklapa trogodišnji ugovor s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA). Na taj način udara temelje razvoja modernog oceanografskog istraživanja na Sjevernom Jadranu. U svom znanstvenom radu opredjeljuje se na radioekologiju i fiziologiju prometa minerala, a posebno fisijskih produkata kod nekih morskih organizama.

Dr. Kečkeš 1.09.1966. godine postaje suradnik Međunarodnog laboratorija za marinu radioaktivnost koji je osnovala IAEA u Monaku. Pet godina bio je šef Odjela za radiobiologiju tog laboratorija i vršio je sljedeće dužnosti:

- Izrada pregleda o temama povezanim s marinom radiobiologijom i radioekologijom,
- Sudjelovanje na sastancima i konferencijama raspravljajući o znanstvenim programima i rezultatima istraživanja,
- Savjetovanje drugih laboratorija i pregled njihovih izvještaja te rezultata na zahtjev IAEA,
- Sudjelovanje u koordinaciji znanstvenih programa,
- Planiranje i priprema istraživačkih programa koji se provode u laboratoriju,
- Upravljanje i nadzor poslova radiobiološke grupe u laboratoriju,
- Procjena dobivenih podataka i interpretacija rezultata,
- Izrada izvještaja o provođenim istraživanjima i znanstvenih radova za objavljivanje,
- Obrazovanje mlađih istraživača,
- Predstavljanje IAEA.

Rezultati njegovog rada objavljeni su u brojnim publikacijama prepoznatim na međunarodnoj razini. Često je dobivao pozive od međunarodnih organizacija za sudjelovanje na sastancima i konferencijama, te kao predavač na međunarodnim obrazovnim aktivnostima. Kroz mnogobrojna putovanja stekao je uvid u nacionalne i međunarodne aktivnosti u području marine biologije. Dr. Kečkeš vrši istraživanja utjecaja fizičko-kemijske forme mikrokonstituenata na njihovu bioakumulaciju. U međuvremenu i dalje aktivno surađuje s IRB te 1968. godine postaje i viši zanstveni suradnik. Također je vršio dužnoti eksperta IAEA, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), te Svjetske organizacije za prehranu i agrikulturu (FAO).

Godine 1969. osniva se na IRB novi odjel pod nazivom Centar za istraživanje mora Rovinj - Zagreb (CIM Rovinj - Zagreb), do 24. srpnja pročelnik je bio dr. S. Kveder viši znanstveni suradnik, a nakon toga dr. M. Branica također viši znanstveni suradnik. U okviru CIM Rovinj - Zagreb dolazi do spajanja Laboratorija za nuklearnu kemiju pod vodstvom izv.prof. P. Strohala (vanjskog suradnika) iz odjela Fizičke kemije sa Laboratorijem za marinu radiobiologiju pod vodstvom dr. Č. Lucu (viši znanstveni asistent) iz odjela Biologije. Iz njih tada nastaje novi Laboratorij za nuklearnu kemiju i radioekologiju pod vodstvom dr. P. Strohala. Pri tome je dr. Kečkeš pridružen kao suradnik tog novog laboratorija. Početkom 1972. godine dr. Kečkeš se vraća na IRB i postaje zamjenik glavnog direktora za poslove CIM Rovinj - Zagreb, a također postaje i honorarni izv. profesor radioekologije na postdiplomskom studiju PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Sudjeluje kao predsjednik Organizacijskog odbora na XV. Contact Group Meting on Marine Radioactivity od 8. do 10. veljače 1972. u Rovinju. Zatim sudjeluje na sastanku WHO od 13. do 17.3 1972. u Oostende (Belgija), o zdravstvenim kriterijima za kvalitetu voda za rekreaciju s posebnim osvrtom na priobalne vode i plaže. Nakon toga od 20.4. do 20.6. 1972. boravi u Ženevi kao ekspert WHO-a kod izrade i koordinacije programa za sprečavanje zagađenja mora. Pri tome sudjeluje na nekoliko ključnih događaja:

- FAO kolegij o zagađenju mora u Geteborgu, Švedska (21.-28.05.1972.),
- IAEA Seminar o biološkim metodama u radioekološkim istraživanjima u Monaku (29.-30.05.1972.),
- Prva UN Conference on Human Environment u Stockholmu, kao ekspert za zagađivanje mora (5.-16.06.1972.),
- Regionalnom seminaru Coastal Water Pollution Control u Kopenhagenu, kao WHO ekspert (5.-13.08.1972.),
- Savjetovanje o biološkim efektima teških metala na vodene organizme u Bazelu (11.-14.09.1972.).

Na IRB-u 1973. godine postaje znanstveni savjetnik. Sudjeluje kao predstavnik WHO-a na 4. Zasjedanju GESAMP-a od 18. do 23. rujna 1973. u Ženevi i u komisiji UNEP-a za određivanje lokacije i razrade programa rada Regionalnog laboratorija za istraživanje zagađenosti okoline u Istočnoj Africi. Dr. Kečkeš 1974. godine osniva novi Laboratorij za radioekologiju i ekofiziologiju koji je smješten u Rovinju. 1975. godine postaje prvi koordinator Mediteranskog akcijskog plana (MAP) i djelovao je kao direktor UNEP-ovog Centra za programske aktivnosti "Oceans and Coastal Areas" u Ženevi. Dr. Kečkeš na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1990. godine. U međuvremenu 1985. godine UNEP-ov Centar za programske aktivnosti "Ocens and Coastal Areas" seli se iz Ženeve u Nairobi. Kao direktor UNEP-ovog Oceans programa dr. Kečkeš je sudjelovao u dugoročnoj i aktivnoj suradnji sa čitavim nizom globalnih i regionalnih programa IOC (Međunarodne oceanografske komisije) i pružao je podršku nizu zajedničkih programa IOC-a i UNEP-a. Među njima posebno se ističu programi povezani s razvojem monitorig sustava za istraživanje zagađenja koji su kasnije poslužili kao osnova za procjenu stanja morskog okoliša.

Pripremio: dr. Ivica Ružić na osnovu podataka iz arhive Instituta Ruđer Bošković