Integrirana procjena odgovora akvatičkih organizama na izloženost metalima: ekspresija gena, bioraspoloživost, toksičnost i biomarkerski odgovori (BIOTOXMET)
Glavni istraživač
Procjena izloženosti akvatičkih organizama metalima uključuje primjenu bioindikatorskih organizama i tkiva, najčešće jetre/hepatopankreasa i škrga riba, školjkaša i rakova. Međutim uz spomenute, još uvijek postoji potreba za pouzdanim i osjetljivim bioindikatorima, koji bi brzo odražavali biorasploživu, a time i potencijalno toksičnu razinu metala, kao i ukazivali na kratkotrajne i dugotrajne promjene koncentracija metala u vodenom okolišu. U okviru projekta za praćenje je izabran slatkovodni ekosustav rijeke Krke, koji je od strateškog značenja za Republiku Hrvatsku zbog očuvanja prirodnih resursa nacionalnog parka, ali i istraživački zanimljivo krško područje pod opterećenjem otpadnih voda iz grada Knina.
S obzirom na aktualnu spoznaju da je za nativne ribe unos metala putem hrane od jednakog značaja kao i unos vodom, a do sada svega nekoliko radova navodi ukupne razine metala u probavilu autohtonih riba i često ih povezuju s razinama metala u crijevnih nametnika riba, kukaša, ovaj projekt istražit će primjenu probavila i kukaša kao indikatora izloženosti metalima. Upravo kukaši učinkovito akumuliraju metale, puno više od drugih indikatorskih organizama, ali još nije poznato kojim mehanizmom. Cilj projekta je uvođenje probavila i kukaša kao bioindikatora, određivanje detoksificirane, trofički i metabolički raspoložive razine metala unesenih hranom u ribe, kao i raspodjele metala među citosolskim proteinima te ekspresija gena u kukaša i probavilu riba u uvjetima različite izloženosti metalima, što će predstavljati prve podatke i novi doprinos u okolišnoj toksikologiji i okolišnoj parazitologiji.
Biološke promjene pratit će se na nativnim organizmima iz rijeke Krke, slatkovodnoj ribi, potočnoj pastrvi (Salmo trutta Linnaeus, 1758.) i crijevnim nametnicima riba, kukašima (Dentitruncus truttae Sinzar, 1955), dok će se izravna potencijalna toksičnost otpadne vode, koja ima direktan utjecaj na rijeku Krku i organizme, procijeniti testovima toksičnosti na eksperimentalnim organizmima (alge, Daphnia) različitog trofičkog nivoa od riba, a time i osjetljivosti na zagađenje.