EURATOM u 35. i 36. članku sporazuma propisuje za sve države članice EU obavezna mjerenja radioaktivnosti kao i izvještaje o izmjerenim koncentracijama radioaktivnosti u okolišu. Dakle, države članice kao i one koje su u postupku pristupanja EU moraju imati osposobljene laboratorije u kojima su razvijene radiokemijske metode za analizu prirodnih i umjetnih radionuklida u različitim uzorcima iz okoliša (posebno pitkoj vodi koja se svakodnevno u velikim količinama unosi u organizam).

Kako je u većini država rasla potreba za nadomještanjem vodovodne vode komercijalno dostupnom flaširanom pitkom i mineralnom vodom tako su se detaljna istraživanja sadržaja otopljenih radionuklida u pitkoj vodi, kao i izračuni doza koje čovjek unosi u organizam pijenjem vode, intenzivirala od 1993. g. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je tada smjernice o kvaliteti pitke vode prema kojima doza koja se smije unijeti u organizam pijenjem 2 L vode na dan ne smije prijeći 0,1 mSv. Europska direktiva 98/83/EC zahtijeva istu maksimalnu dozu, ali i kontrolu radioaktivnosti pitke vode isključujući pri izračunu ukupne doze tricij, K-40. C-14, radon i njegove raspadne produkte, a uključuje sve ostale radionuklide iz svih prirodnih radioaktivnih nizova. Dozni koeficijenti se odnose na pojedini radionuklid, a radiotoksičnost pojedinih radionuklida dana je doznim konverzijskim faktorom koji je najveći za raspadne produkte uranijevog i torijevog niza. U pripremi je i promjena navedene Direktive u kojoj će biti navedeni parametri za mjerenje koncentracija aktivnosti pojedinih radionuklida kao i zahtjevi za laboratorije koji će vršiti mjerenja.

Cilj istraživanja vezanih uz predloženi projekt je razvoj radiokemijskih metoda za određivanje niskih aktivnosti prirodnih i umjetnih radionuklida (U-238, U-234, Th-232, Th-230, Th-228, Ra-228, Ra-226, Pb-210, Po-210, Sr-90, Cs-137...) u pitkim i mineralnim vodama, ali i komercijalnim napitcima.