Primjena ionizirajućeg zračenja za dobivanje polimernih nano prevlaka na metalima (RadMeNano)
Glavni istraživač
Cilj RadMeNano projekta je razviti postupak za dobivanje polimernih prevlaka nano debljine na površini metala radijacijskim umrežavanjem.
Radijacijsko umrežavanje odnosi se na postupak u kojem se ionizirajuće zračenje gama zrakama ili brzim elektronima koristi za poticanje brzih kemijskih reakcija koje rezultiraju stvaranjem 3D mreža. Ionizirajuće zračenje je homogeno, brzo i ne uključuje upotrebu toksičnih kemikalija te se stoga smatra ekološki prihvatljivim. Umrežavanje učvršćuje prevlake, smanjuje prodor vanjskih molekula, poboljšava mehaničku čvrstoću i kemijsku otpornost, kao i druga funkcionalna svojstva, čineći takve premaze otpornijima i značajno produžujući njihov vijek trajanja.
Prikladan način za dobivanje kompaktne, besprijekorne prevlake nanometarske debljine je formiranje tankih samoorganiziranih molekularnih slojeva (SAM). SAM-ovi se spontano formiraju izlaganjem metala otopini koja sadrži organske molekule sa samorganizirajućim svojstvima. Masne kiseline su karboksilne kiseline s dugim alifatskim lancima koje tvore SAM-ove i razgrađuju se većinom u produkte niske toksičnosti, što ih čini ekološki prihvatljivim. Korištenje takvih prevlaka bilo bi netoksično i potpuno sigurno za osobu koja nanosi prevlaku, kao i za osobu koja rukuje tretiranim predmetom. Međutim, SAM-ovi masnih kiselina se relativno lako razgrađuju, stoga je potrebno poboljšati njihovu stabilnost. U sklopu RadMeNano projekta je dobivanje polimerne nano prevlake (PNP) na površini metala radijacijskim umrežavanjem SAM-ova masnih kiselina.
U okviru predloženog projekta razvit će se vrlo jednostavna procedura za dobivanje PNP na bakrenoj površini koja se također može primijeniti za zaštitu drugih metalnih površina. Razvijene prevlake bile bi zamjena za tradicionalnu toksičnu i kratkoročnu zaštitu koja se danas koristi. Provedba predloženog projekta u skladu je s politikom usmjerenom prema zaštiti okoliša koja je u fokusu posljednjih desetljeća, gdje se ulažu veliki napori za prelazak s klasične kemije koja učestalo koristi toksične/kancerogene kemikalije i druge onečišćivače na nove i brze tehnologije koje ne štete okolišu.