Nekodirajuće DNA prisutne su u svim eukariotskim organizmima i perzistiraju tijekom evolucijske povijesti vrsta. Satelitske DNA su najzastupljenije sekvence u nekodirajućem dijelu eukariotskih genoma. One također predstavljaju jedan od najbrže evoluirajućih dijelova genoma.  Posljedično, znanje o njihovoj sposobnosti sudjelovanja u organizaciji, funkciji i evoluciji genoma ostaje prilično nejasno.

Naša su istraživanja usredotočena na opsežna evolucijska i epigenomska proučavanja satelitskih DNA u različitim modelima beskralježnjaka kako bi se istražila njihova uloga u evoluciji genoma, njihov funkcionalni potencijal i biološka važnost.

U našim studijama kombiniramo metode molekularne biologije s najsuvremenijim metodama sekvenciranja (Nanopore i PacBio) i računalnim pristupima.