Cirkulirajuće ekstracelularne vezikule kao prediktori antidepresivnog odgovora: Praćenje mehanizma djelovanja novih terapijskih pristupa u depresiji
Glavni istraživač
EVroPAR je slovensko-hrvatski multidisciplinarni istraživački projekt koji objedinjuje bazično, predkliničko i kliničko istraživanja, zahvaljujući suradnji Instituta Ruđer Bošković (Hrvatska), Instituta za biokemiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani (Slovenija), Sveučilišne zaklade San Pablo CEU (Španjolska), Kliničkog bolničkog centra Zagreb (Hrvatska), Sveučilišne psihijatrijske klinike Ljubljana (Slovenija) te poduzeća Labena d.o.o. (Slovenija). Projekt se oslanja na inovativni pristup istraživanju metaboloma te miRNA profiliranje u svrhu identificiranja novih biomarkera koji bi mogli pomoći u unaprjeđenju individualizacije farmakoterapije u depresiji. Trenutno dostupna terapija za depresiju uključuje farmakoterapiju u kombinaciji s psihoterapijom, a kao česti problem javlja se loš odgovor na terapiju te često prekidanje liječenja od strane pacijenta. Cilj projekta je dati bolji uvid u djelotvornost i molekularne mehanizme djelovanja učestalo korištenog antidepresiva (duloksetina) i usporediti ga s mehanizmom koji stoji iza učinaka alternativnih metoda liječenja u bolesnika s depresijom otpornom na liječenje (transkranijalna magnetska stimulacija (TMS), fototerapija (svjetlosna terapija, BTL), liječenje esketaminom). Projekt će se usredotočiti na cirkulirajuće ekstracelularne vezikule (EV) kao lako dostupne i neinvazivne biomarkere. Cilj je izmjeriti deregulaciju epigenetskih markera, ekspresiju EV miRNA i odrediti metaboličke promjene u četiri skupine pacijenata (duloksetin vs. BLT vs. TMS vs. esketamin), uzorkovanjem 50 pacijenata po skupini prije nakon terapijske intervencije. Drugi cilj je identificirati specifične metaboličke i miRNA profile depresije uspoređivanjem bolesnika s odgovarajućom kontrolnom skupinom (100 ispitanika). Očekujemo da će novo identificirani biomarkeri pomoći u utvrđivanju učinkovitosti terapije u depresiji te predviđanju dobrog ili lošeg odgovor na liječenje, kao ključni korak prema inovativnoj personaliziranoj i učinkovitoj medicini.