Razumijevanje popravka unakrsnog vezanja DNA-Protein in vivo koristeći zebricu kao istraživački model
Principal investigator
Unakrsna veza DNA-protein (eng. DNA-protein crosslink; DPC) je tip DNA oštećenja koje nastaje kao posljedica ireverzibilne kovalentne veze između DNA i proteina u prisutnosti endogenog ili egzogenog DPC inducirajućeg agensa. Endogeni DPC induceri su nusprodukti staničnog metabolizma poput oksidativnih radikala, aldehida i promjene u DNA strukturi, dok su primjeri egzogenih inducera ultraljubičasto i ionizirajuće zračenje te različiti kemijski agensi. DPC-i su česta DNA oštećenja i predstavljaju fizičku prepreku za sve DNA transakcije: replikaciju, transkripciju, rekombinaciju i popravak. Nemogućnost popravka DPC-ova uzrokuje genomsku nestabilnost i teške posljedice za organizam, uključujući preuranjeno starenje, neurodegenreaciju i pojavu tumora. Unatoč visokoj učestalosti pojave DPC-a, malo se zna o mehanizmu njihova popravka, jer se sve donedavno DPC popravak nije smatrao zasebnim mehanizom popravka DNA. Tijekom 2014. i 2016. god. nekoliko grupa je identificiralo nove stanične enzime, proteaze Wss1 i SPRTN, koje proteolizom DPC-a iniciraju njihov popravak. Otkriće proteolizno-ovisnog popravka DPC-a dovelo je do prepoznavanja DPC popravka kao zasebnog mehanizma popravka DNA oštećenja. Međutim, trenutno nije poznata regulacija cijelog mehanizma, niti je poznato koji drugi faktori sudjeluju u popravku, dok gotovo ništa nije poznato o mehanizmu DPC popravka in vivo. Stoga je glavni cilj predloženog projekta otkriti regulaciju puta popravka DPC-a in vivo koristeći ribu zebricu (Danio rerio) kao istraživački model. Koristit ćemo CRISPR/Cas9 gensku manipulaciju kako bi utišali ili mutirali gen(e) od interesa, a za koji pretpostavljamo da su uključeni u DPC popravak. Uloga pojedinih proteina (i njihovih kombinacija) u popravku DPC-a biti će analizirana nakon izolacije DPC-a iz transgeničnih embrija i odraslih jedinki zebrice. Također, konstruirati ćemo GFP reporter test sa transgenim ribama koji će omogućiti kvantifikaciju učinkovitosti DPC popravka in vivo.