Zeoliti su mikroporozni alumino-silikatni materijali vrlo dobro definirane kristalne strukture i termičke stabilnosti. Zahvaljujući svojoj strukturi, kanali i otvori pora mogu biti raznih veličina (0.2-1.3 nm) i oblika. Broj dostupnih Lewis-ovih (kadkad i Bronsted-ovih) kiselih mjesta na čvrstim katalzatorima, kao što su zeoliti, je od najveće važnosti za efikasnost katalizirane organske reakcije. U cilju razjašnjenja utjecaja različitih zeolitnih struktura (MFI, MOR, BEA, FAU) na katalitička svojstva za pretvorbu metanola u olefin, sintetizirat će se kristali različitih zeolita (ZSM-5, mordentie, beta, ZY) mikrometarske veličine. Poboljšanje njihovih katalitičkih mogućnosti će se realizirati sustavnim studiranjem preko dva pristupa: - povećanjem dostupne površine na kristalima i - povećanjem broja kiselih mjesta. Površina kristala može se povećati kroz redukciju njihove veličine (kroz sintezu nanometarskih kristala) ili pravljenjem većih pora na kristalima mikrometarske veličine. Mezoporoznost kristala će se postići sintezom hierarhijskih zeolita koristeći dva (ili više) templata za sintezu, kao i tehnikom dealuminacije/desilikacije. Drugi način povećanja broja kiselih mjesta u pripravljenim zeolitima je uvođenje određenih kationa metala (Ti, Zr, Fe, Sn) koristeći ionsku zamjenu u čvrstom stanju metodom mljvenja i/ili mokrom impregnacijom. Broj katalitičkih kiselih mjesta će se određivati uporabom vacuum FTIR spektroskopije adsorbiranog piridina ili sličnih organskih molekula. Dodatni post-sintetski tretman pripravljenih hierarhijskih zeolita, provodit će se ugradnjom nanometarskih čestica metalnih-oksida (priređenih sol-gel postupkom) u njih da čine hibridne (kompozitne) katalizatore. Mnoge tehnike/metode će se koristiti za karakterizaciju strukturnih, čestičnih i katalitičkih svojstava uzoraka: PXRD, AAS, OM, SEM, TEM, LLS, FTIR, DR-UV/Vis, NMR, TG-DTG, N2 adsorption/desorption, PALS.