ITER se nalazi na ukupno 180 hektara zemljišta u St-Paul-lez-Durance, općine u Provence-Alpes-Côte d'Azur regiji, na jugu Francuske gdje se nalazi i francuski nuklearni istraživački centar AZO. Danas je najvažnija značajka ITER-ovog gradilišta platforma čija je veličina približna onoj 60 nogometnih igrališta, na kojoj su smještene znanstvene zgrade i objekti čija je izgradnja započela još 2010. Fusion Roadmap EU-a predviđa dovršetak ITER-a do 2022. uz postizanje samogoruće fuzijske plazme do 2027. godine, dok bi prva fuzijska elektrana DEMO trebala biti dovršena do 2035.

Cilj ITER-a je pokazati izvedivost uređaja za fuzijsku energiju na industrijskoj skali, odnosno postići tzv. samogoruću plazmu koja grije samu sebe energijom fuzijskih reakcija, oponašajući pritom način na koji Sunce proizvodi energiju. Termonuklearna fuzija je naime proces spajanja lakih jezgara izotopa vodika u težu jezgru helija uz oslobađanje toplinske energije. Zbog zajamčenog postizanja fuzije i samogoruće plazme, u ITER-u se želi postići temperatura od čak 150 milijuna 0C, tj. 10 puta veća od temperature središta Sunca, dok će volumen plina zahvaćenog fuzijom biti osam puta veći od dosad najvećih fuzijskih uređaja u svijetu. ITER bi trebao proizvesti snagu fuzije od 500 MW, kao prvi korak prema komercijalnoj fuzijskoj elektrani DEMO od 2.5 GW.

Srce ITER-a predstavlja uređaj tokamak - ruski akronim znači "Prstenasta komora sa magnetskim zavojnicama." Eksperimenti će se početi provoditi od 2020. na dalje. Tokamak će biti smješten na terenu veličine nogometnog igrališta koji je ukopan 17 metara. Tokamak kompleks će se sastojati od tokamak uređaja, zgrade za dijagnostiku i zgrade za tricij. Pripremni radovi moraju biti dovršene do 2015. da bi se moglo započeti s radovima na montaži.