Razvoj nanotehnoloških senzora bioloških makromolekula
Glavni istraživač
Školjkaši predstavljaju značajan dio hrvatske i svjetske ribarnice, međutim njihova osjetljivost na kontaminacije toksinima raznih algi rezultira povremenim trovanjem hranom kod ljudi. Upravo iz tog razloga njihova je komercijalna vrijednost u stalnom riziku.
Referentna metoda koja se primjenjuje za ispitivanje biotoksina u moru je kontroverzna metoda tzv. 'Biotest na mišu' (eng. 'Mouse bioassay'). Naime, ta je metoda relativno neosjetljiva i nepovjerljiva, a osim toga rezultira smrću životinje. Na temelju tih činjenica, Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija naredile su da se uporaba pokusnih životinja postupno zamijeni osjetljivijim analitičkim metodama.
Upravo zbog toga osmišljen je NanoBioTox projekt, kako bi se uspješno rješilo pitanje kvalitete i sigurnosti hrane razvojem novih, osjetljivih i visoko specifičnih neživotinjskih biotestova baziranih na nanotehnologiji i nano-biosenzorima. Takvi nano-biosenzori primjenjivali bi se na terenu te bi se na taj način obavljala brza identifikacija prisutnosti i količine morskih biotoksina u školjkaša.
Najzad, osjetljivost ovih tehnika nije ograničena samo na morske biotoksine, ona se može proširiti i na mnoge druge biološke makromolekula od interesa. Predviđeno je da će za dogledno vrijeme ove metode pronaći primjenu u biomedicini u dijagnostičke svrhe te za rano otkrivanje niza ljudskih bolesti.