Laboratorij za magnetske rezonancije
U Laboratoriju se primjenama metoda magnetskih rezonancija (elektronske paramagnetske rezonancije, EPR, kao i elektronske nuklearne dvostruke rezonancije, ENDOR) vrše istraživanja u područjima fizike, kemije, biologije i medicine, u interdisciplinarnim područjima (biofizika i biokemija) kao i istraživanja usmjerena na karakterizaciju različitih materijala.
Voditelj

EPR (Electron Paramagnetic Resonance ili ESR, Electron Spin Resonance) je spektroskopska tehnika kojom se detektiraju paramagnetski centri (centri koje posjeduju nespareni spin elektrona). EPR spektroskopija zasniva se na principu rezonancije: mjeri se apsorpcija mikrovalnog zračenja u trenutku kada je energija mikrovalnog zračenja jednaka energetskom rascjepu između energetskih razina spina elektrona u magnetskom polju.
Velika osjetljivost EPR spektroskopije omogućuje detekciju vrlo malih koncentracija paramagnetskih centara/čestica u nekom materijalu (znatno manju od 1 ppm) što nije čest slučaj kod ostalih spektroskopija. Budući da iznenađujuće velik broj materijala posjeduje nespareni spin elektrona, na primjer u obliku raznih defekata u strukturi na molekulskoj i atomskoj razini, EPR se koristi za mjerenja u fizici, kemiji, biologiji, medicini te u interdisciplinarnim znanstvenim područjima.
Primjena EPR spektroskopije se znatno proširuje unosom paramagnetskih čestica u pojedine mikroskopske sustave u kojima želimo istražiti dinamička svojstva tog sustava. Primjer za to su najčešće velike makromolekule sintetskog i prirodnog podrijetla, polimerni materijali, različite biološke makromolekule, proteini, membrane i sl. Važna primjena je u induciranju paramagnetskih centara/defekata ionizirajućim zračenjem.
Primjena u gospodarstvu vezana je uz detekciju paramagentskih centara u materijalima koji mogu biti tekući, kruti, prozirni ili neprozirni, amorfni, u staklastom stanju, monokristali, polikristali itd. Ovim pristupom možemo također detektirani antioksidacijski potencijal npr. namirnica, sokova, ulja, sjemenki itd.