Prilagođavajući se promjenama klime, mnoge vrste riba mijenjaju geografsku i veličinsku distribuciju, a neke vrste ili populacije korak su bliže izumiranju. Ovo bi se moglo negativno odraziti na ribarstvo i ribogojstvo (akvakulturu) koji su bitni izvori proteina. Način na koji se ribe prilagođavaju klimatskim promjenama je stoga bitan i znanstvenicima i industriji, a veća učestalost ekstremnih klimatskih prilika zahtijeva hitnu reakciju.

Da bi se organizam mogao fiziološki prilagoditi, njegov metabolizam se mora mijenjati u skladu s okolišnim uvjetima. Eksperimentalno proučavanje ovog tipa prilagodbi je otežano praktičnim, etičkim i novčanim aspektima, te vremenski zahtijeva dugosežne setove podataka. Matematičko modeliranje otklanja potrebu za dugosežnim setovima podataka, jer možemo koristiti principe fiziološke energetike i podatke manjeg opsega da bismo predvidjeli ontogenetski razvoj riba. Međutim, čak i ovaj umanjeni opseg podataka uključuje podatke koje je često teško prikupiti za dugoživuće vrste. Tada je jedina alternativa okrenuti se kratkoživućim i brzorastućim modelnim organizmima, te zatim prilagoditi rezultate dugoživućim vrstama. 

Medaka je kratkoživuća i brzorastuća riba autohtona rižinim poljima Japana, te je, zbog izvanredne otpornosti, među najkorištenijim modelim organizmima u znanosti. Stanište medake proteže se kroz više od 2500km od sjevera do juga, pa su se pojedine populacije prilagodile vrlo različitim temperaturnim uvjetima. Sve ovo čini medaku idealnim modelnim organizmom za proučavanje metaboličkih prilagodbi u kontekstu temperaturne aklimatizacije.

Tijekom projekta analizirat ćemo najsuvremenije podatke za tri geografski odvojene populacije medake, kako bismo odgonetnuli spomenute metaboličke prilagodbe. Kombinirajući rezultate s populacijskom dinamikom, otkrit ćemo utecaj takvih prilagodbi na razini populacije. Od posebne važnosti bit će implikacije za akvakulturnu proizvodnju, a u kontekstu smanjivanja gubitaka do kojih bi moglo doći uslijed klimatskih promjena. Projekt bi dakle trebao biti pravodoban i od važnosti za Hrvatsku kao jednu od većih akvakulturnih proizvođača, ali i zemlju gdje je klimatskim-promjenama-uzrokovan temperaturni skok već premašio 2 stupnja - razinu Pariškog sporazuma.