Homologna genetička rekombinacija je esencijalan biološki proces koji se odvija u stanicama svih živih organizama. Ona ima dvije ključne uloge:sudjeluje u popravku oštećenja u molekuli DNA i time osigurava cjelovitost genoma, njegovu pravilnu funkciju te prijenos s roditelja na potomstvo, i omogućava izmjenu genetičkog materijala između kromosoma ili unutar njih i time potiče genetičku raznolikost.Rekombinacija stoga značajno pridonosi preživljenju stanica i organizama te omogućava njihovu evoluciju.

Cilj naših istraživanja je stjecanje novih spoznaja o molekularnim mehanizmima genetičke rekombinacije i rekombinacijskog popravka DNA kod prokariota, čime se širi ukupno znanje o funkcioniranju živih stanica i njihovoj evoluciji.

Kod bakterije Escherichia coli  izučavamo uloge nukleaza u popravku oštećenja DNA koja nastaju spontano, tijekom normalnog eksponencijalnog rasta bakterija (više) ili su izazvana čimbenicima iz okoliša (kao što su UV zračenje, ionizirajuće zračenje, kemikalije i dr.) (više). Posebnu pažnju posvećujemo istraživanju funkcionalne povezanosti različitih nukleaza s enzimom RecBCD.
 Činjenica da su tijekom evolucije bakterijske stanice razvile velik broj nukleaza te da postoji djelomično preklapanje njihovih aktivnosti govori o velikom značaju ovih enzima u održavanju strukture i funkcije genoma.

Kod bakterije Deinococcus radiodurans izučavamo molekularni mehanizam popravka DNA koji omogućava brzu i preciznu rekonstituciju genoma nakon izlaganja ekstremnim dozama gama-zračenja, a na kojem se temelji izuzetna radiorezistencija ovog mikroorganizma. Ova istraživanja pomažu razumijevanju načina na koji živa bića preživljavaju i prilagođavaju se estremnim životnim uvjetima (kao što su zračenje ili isušivanje) koji izazivaju teška oštećenja svih staničnih komponenti, među njima i molekule DNA. (više)